Anđelka Korčulanić
Noćas je moje srce
grlica probuđena gromom
s pokislim perjem sva u slutnji
da prasak je značio zbogom.
Noćas je moje srce
u šumi gustoj ostavljeno dijete
iz čijih očiju naraslih u zebnji
sjajne suze provalom prijete.…
08 POEZIJA
KAD ĆE ZORA
SONET OD BIJELOG SATENA
LAKI JESENJI OPROŠTAJ
POSLJEDNJA JESEN
CRNA INDIFERENTNOST
MIT I PRIJATELJSTVO
ZOV
Sven Adam Ewin
Jesi li, srce babino, umorilo se jako?
(Upita srce moje stara žena iz mraka.)
O, umorilo sam se… umorilo sam se, bako.
Dođi u krilo moje. Odmorit će te baka.
O, srce moje, o, ludo srce moje,
Zašto starici (što krije lice svoje),
Iz torbe vire, o, Bože mi oprosti,
Krvava srca i oglodane kosti?…
ZADRŽI DAH
CVJETALE SU AGAVE
Mirko Popović
Ustaje i bosa nastavlja hod kroz uvojke jutarnjeg plavila. Vrati se u krevet, izusti moje JA umjesto mene kojeg ne shvaća dok s pola duše i neodređenog pogleda u prvom danu rehabilitacije izlazi u svježe jutro. Netko te u parku čeka, naglasivši li Zluradi, ili potajno puca tkivo vjetra, kao da broji ljudske godine, suhe odbacujući grane. Sinoćnji film je u meni razbuktao ranjivost, paniku, strah, ali ne mogu, ne umijem poći za njom prostorom niz hladne ruke prosinca – stišano u meni zuje riječi, glas, koraci. Pješčani sat san i javu u meni je pomiješao. I uskomešao korake vremena.…