08 POEZIJA

ZAŠTO PLAČEŠ

Posted on

Marina Anđelković Mimi

djevojčica…Heda, zašto plačeš?
… Sto to tebe biga?
… Ružna si kad plačeš …
… I ti si nuzan …
… Heda, zašto plačeš? …
… Necu ti leci …
… Onda i dalje plači …
… Nisi mi pukio cuvene cipeje …
… A što bi ti sa crvenim cipelama Heda? …
… Posjala bi u Vukoval …

p.s. <3…

više

S PROZORA GLEDAM

Posted on

Mirko Popović

40668_1269436162s prozora gledam kako prolaze
ne osvrću se ne pitaju ne poznaju me više

s prozora gledam kako prolaze nepomični
i boli me taj nepokret koji teče
kao žudnja nepotrošene prošlosti

znaju li kako žeđaju ružmarini na mom dlanu
znaju li koliko je godina prošlo…

više

RODNI KRAJ

Posted on

Joso Špionjak

Rodni krajTamo gdje rijeka Bosna,
u zagrljaj sestri Savi hita,
tamo su posavske, guste šume
i polja rodna, prepuna žita.

Ravnico naša, narav ti blaga,
a pjesma tvoja ljupka i mila,
najljepše ime neka te krasi:
svetinjo dična, neslomljivih krila.…

više

BARBARI NOĆAS NEĆE DOĆI

Posted on

Svaka sličnost sa trenutnim stanjem u Lijepoj našoj nije slučajna (objavljeno 28.11. 2013.)

“Čekajući barbare”

Konstantinos Kavafi,
70062d191685c6b3457e714797a11eb2Što mi čekamo, na trgu okupljeni?
To barbari treba danas da stignu.
Zašto je u vijeću sav posao stao?
Zašto vijećnici sjede, ne donose zakone?
Zato što će danas stići barbari.
I kakve sad zakone da donose vijećnici?
Barbari, kad dođu, donosit će zakone.…

više

NOVI SURADNIK – MIRKO POPOVIĆ

Posted on
Uredila: Sonja Breljak
mirkoBerlin- Sarajevo/ Sad je sasvim izvjesno-na pomolu je nova suradnja. Već smo pisali o tome i prenijeli pismo čitatelja. Točnije, prije nekog vremena, iz Sarajeva nam se javio Mirko Popović te svojom samozatajnošću osvojio srca našeg uredništva.
S radošću ponudismo primismo/suradnju, te objavismo prve poruke iz Sarajeva. Nakon toga naše stranice ukrasismo poezijom. Lijepom poezijom. Poezijom Mirka Popovića u kojemu otkrismo lik poznat u književnim krugovima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. 
…

više

TRUBAČ SA SEINE

Posted on

Matoš u Parizu

Dobriša Cesarić
spitzwegMoja je soba tako jadno mala,
Ja ne bih u njoj izdržati mogo
Da mi oči ne sanjaju budne.
Al ne ropćem. Sudbini velim: Hvala;
Jer mojoj bijedi čudan sjaj je dala,
I moje patnje nisu uzaludne.

Danas sam opet ručo samo čaj.
Al vlažna blagost sja u mome oku:…

više