NADA

Vanja Škrobica
je uvijek bila moja tiha,
vjerna prijateljica
stajala je uz mene
pratila me kao vjerni pas
pazeći kamo nas
vodi sudbina

znale bi je mučiti sumnje
i strah za mene…

više

VEČERNJA

Dragica Šimić
Noć je, osama pusta.
Duboka noć.
Mogli bi, Bože, Ti i ja
U šetnju niz polje poć’!

Koračat ću tiho uz Tebe
Dok nam lelujava žita miluju skute
A svjetlost se prosipa Tvoja…

više

GRADNJA SONETA

Sven Adam Ewin
Svud oko mene riječi. Kao na sletu;
Neke me mame grudima. Neke bokom;
Sve bi htjele završit u mom sonetu,
No ja ih mjerkam kao trgovac stokom.

Ne, neću ove! Ni ove. Neću ni te.
Što odaberem, ja dižem gore skelom;
Onda ih guram u stroge gabarite,
A što je višak – režem oštrim skalpelom.…

više

DOVIĐENJA, DRAGI, DOVIĐENJA

Sergej Aleksandrovič Jesenjin

Doviđenja, dragi, doviđenja;

ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije 
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

više

BESIDA

Vanja Škrobica
prosule se beside
s nebeske u morsku modrinu
i nasukale na obalan ditinstva

radosno priskačedu gomile
išćedu ribare da š njiman zakantadu

ma ne obadaje nebo zazive
ni zemja i’ ne obadaje…

više

BUĐENJE NINOČKE VASILJEVNE

Sven Adam Ewin
Spavaš u ledu. Pauk ti mrežu prede.
Blistaju rese na zaleđenoj lijeski.
Tebi do nogu dva divna sužnja sjede:
Rab Solženjicin i Fjodor Dostojevski.

Što rade oni? Sve na proljeće sluti.
Jedan u zemlju, drugi u nebo gleda.
Ti se protežeš. Udovi su ti kruti.
Jenisej puca uz grmljavinu leda.…

više