Stipo Lučić
U samotnoj noći
nestane vrijeme,
zar satovi su doista stali?
S tobom utihnu kazaljke,
negdje drugdje vrijeme curi,
naše je stalo.
08 POEZIJA
RIJEČI
BOK, STARI
Ivica Smolec
Bok, stari, pa jesi ti živ, nisam te videl sto let!
Otkad smo zadnji put kartali belu, čujem, prešel si svet.
Fali ti puno zurke od napred al očale su ti za pet.
Ko bog si zgodnog komada oženil pa ga imaš kam det.
Nemoj zamerit kaj imam kravatu, prokleta zver me davi.
Išel sam na sprovod starom pajdašu koji je dobil po glavi.
Odi, idemo ispiti jednu za dušu mom starom frendu,
kum sam firmani njegovom sinu a skup smo i svirali u bendu.…
U TRENUCIMA
KAP MORA
Roko Dobra
BABA LUDOVIKA I SONET
Sjećam se svoje pokojne bake (babe) po ocu mi Ludovike, koju sam, u onim nekim prigodama, znao i ranije spomenuti, kad bi mi što u svojim zanimljivo-napetim pričama, bilo da su iz života ili, pak, iz bujne joj mašte, ispričala, uvijek bi na kraju pridodala neku svoju mudroliju.
Tako mi je i onaj jedan put, dok je vani urlala orkanska bura, a …
PJESMA
TEBI SAMO
SONET O ZAGREBU I MENI
Ivica Smolec
Rodil sam se iznad Zagreba, na bregu,
srećom me i tugom darival je taj grad.
Pedeset pet let z njim u suncu, po snegu,
kak sedi bum purger tu umrl sretan, mlad.
Jer Zagreb te voli ak mu to dozvoliš,
jer Zagreb moj nežno svoju decu grli.
Umrl buš spokojan ak ti njega voliš,
kak svi tvoji dragi kaj su v njemu mrli.…
JEZIK KOJIM GOVORIMO
ISPOD KAMENJA
Nela Stipanić Radonić
ma koliko hrabro se borili preci moji
uspjeli nisu sačuvati utvrde svoje
ostala je samo pustoš i razbacano kamenje
sastrugano mačevima i kopitima
iz kojih rastu već stoljećima biljke i drveće
kao jedini ožalošćeni nad
uspomenama davnim
i iznova dočekaju začuđenje poglede
što zure nijemo u kamenje…