događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Ivica Smolec
Prela je i svijala tijelo uz moje noge,
nježnim je gestama pokazivala da me ljubi.
Čuvao sam ju žešće nego svoj život,
mnoge su krvoloke otjerali moji zubi.
Davao sam joj sve što sam imao,
ponekad sam za nju krenuo i krasti.
U krilo sam joj stavljao svoje snove
i poneki biser, između suza…
PJESNIK I MORE
piše: Roko Dobra
Ovim dolje svojim sonetom („Pjesnik i more“), kojega sam napisao i posvetio značajnu pjesniku i nagrađivanu prozaiku Ivici Smolecu još prije nekoliko godina, pozdravio bih njegov dolazak na ovaj portal, a za kojega u svojoj pristupnoj riječi reče da je „zanimljiv i kvalitetan“,
Naime, svestrana književnika i plemenita čovjeka Ivicu Smoleca imao sam čast „upoznati“ na virovitičkom forumu, a na kojemu smo postavljali svoju, ali i poeziju nama dragih pjesnika.…
Ponekad nedostaje netko od naših suradnika, ne javlja se par dana, neko vrijeme, pa se, a Bože moj, kao u pravoj obitelji, zabrinemo mi u redakciji za njega, za nju. Pitamo, gdje je, šta, jel sve u redu, je li nam dobro i tako to. Onako od srca. Srećom, to budu često tek tehnički problemi u pitanju, kvar na računalu, prekid interneta, zauzetost i slično.
Tad nas kao u ovom slučaju, na naš upit, sustigne predivan sonetni odgovor.
Hvala Roko! Živ nam i zdrav bio! /Urednica/
Roko Dobra
Javi se, moj poeta!
Sonja mi srcem piše;
ne samo zbog soneta,
neg’ i mene još više.
Javi se, moj poeta!
Sonja mi dušom javlja;
to ptica sa svog leta:
bez tebe nema slavlja.…
(Posvećeno onima koji se vole a ne mogu živjeti zajedno jer su različitih rasa, nacionalnosti, vjera ili društvenih statusa.)
Ivica Smolec
dva zelena pupa u proljetnom jutru
jedan na brezi drugi na hrastu
uče se živjeti šire se suncu
dva pupoljka nježna u susjedstvu rastu
dva zelena lista gledaju se s čežnjom
između njih ponor svemir među njima
svi listovi šušte samo oni šute
a prolazi ljeto a bliži se zima…