Ti, plavo more u više nijansi,
što dijeliš se u bojama svojim,
u galopu ruke svoje širiš,
k meni hitaš.
Zastaneš pa se opet zaletiš,
šumeći se pjeniš.…
Ženo, majko, voljela si ga
Vašemu djetetu uspavanke ste pjevali
A drugo u utrobi nosiš
On dobrovoljno ode braniti Domovinu
S krunicom oko vrata
Ispraćala si ga zabrinutim pogledom…
Lako je tebi pužu,
kad te priroda tako nadarila
i kućicu ti na leđa stavila
Ne bojiš se ti ni kiše ni snijega,
niti vjetra kad lomi grane,
ne moraš nositi kišobrane…
Ti, plavo more u više nijansi,
Velika Zemljo, golema kućo naša,
Ševa pjevi,
Pola života svoga
Kad umire lišće ja sam puna slutnje
Zatomili su sreću moje zemlje
Ženo, majko, voljela si ga
Lako je tebi pužu,