Ivica Smolec
Kad umru svi poeti
a grešna ti duša odleti
u goruće odaje pakla,
uzalud ime ćeš zvati
Njegovo, bosog da te vrati
stazom od slomljenog stakla.
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Roko Dobra:
DOLINA ĆUPOVA*
Luku Paljetku
u okvir ovaj smještam likove nekad znane
i tebi, iskrsnu gle odasvud poput graje
silenske, poput žednih vranaca al’ sve dane
nestale one vratit tko može? pa nek’ traje
bar zvuk kucnutih čaša kad su i ptice s grane
debit ili ne debit raznosile svim krajem
doline nam ćupova dok smo liječili rane
nevidljive u duši (makar to zvasmo rajem)…
Božica Jelušić
I. Pervanu
Zaista, ovaj svijet je otkala nebeska krosna.
Provukle su se niti svjetlosti s vrha.
Prvotna slika stoji drhturava i rosna.
Svijet je zračeća jezgra. Što će mu druga svrha?
Svijet ulazi u pore, daruje te blizinom.
Bilje obrasta otok: Rab, brač, Hvar ili Zlarin.
Privini ga na kožu, što plamti opeklinom:
Tamjanika i menta, bosiljak i ružmarin.…
Stipo Lučić
O radosti dječja, kapi nebeske mlake,
odmoru težački, snu nedospavani,
uspavanko umornih i snenih,
vapaju biljaka usahlih i zemlje žedne.
Daru Stvoritelja, poklonu prirode,
prolij se ovog ljeta, okupaj radošću dječjom,
vrati radost života, lokvice tople razaspi,
pticama kupatila namjesti, uvojke dječje pokvasi.…
Roko Dobra:
PROPINJANJE GLADI
Tonku Maroeviću
U pjesmi se može desiti baš svašta:
studen može sići do vriska joj kosti;
ako pjesnik, dršćuć, njenu svjetlost mašta,
ona mu, izmičuć, maglama pakosti;
prst varljive kobi nerado kad prašta
onom koji stihom bespuća premosti
da nebo dotakne, stog duša ispašta
drznuv se obilja umjesto da posti;…