Roko Dobra
Dok Te skidaše i s Golgotom plačem.
Večernje neke izdužene sjene
unašaše strah i u moje zjene.
Ljubav spram Tebi, da ne vrati klâče,
budnim me čini, a nebo se sleglo;
krvavo krdo pobježe bez traga,
umjesto Tebe, vukuć svoga vraga.
(Samo da Planet ne bude im leglo!)…