GOETHE, SAT I JA

Adolf Polegubić …..05. svibnja 2011. godine
dok znatiželjno motrim
na sabrana Goetheova djela
uredno posložena na bijelom regalu
pronalazim dodirnu točku
između Goethea i otkucaja sata

Goetheovo je vrijeme isteklo
njegovo se djelo
neće povećati ni za slovo
a kamo li za stranicu

tik tak tik tak…

više

PUŠTAM TE SADA ZAUVIJEK

Dajana Sabo
Vrijeme leti i pleše oko mene,
savija uspomene pod prstima, nesnosnim glasom
stasito se ruga
nekim tamo davnim sjećanjima
prodire kroz dušu  i tijelo, jednom davno
poznati pogled, zarobljen u toj
prgavoj prošlosti
A, tko si ti,  da me tako režeš,
da mi suze u lomljivo staklo pretvaraš,…

više

UMOR U STVARIMA

Marijana Dokoza
Tražim spas od nevjerojatno umornih stvari
U vrijeme kad se odmaraju i najtužniji stvorovi
Bilo bi nemoguće tražiti pjesme i note
Samo u mojoj svijesti rađene

Ne posjećujem noć, a zorom se budim
U sasvim tuđim svitanjima
Gdje se vijore tuđe zastave
Pod suzama srdaca, umivene plaču

više

POGLED BRANITELJA U DALJINU

KOLUMNA POVODOM
piše: Milorad Cifrek
Bolje umrijeti u srcu Zagreba
nego u tmini vlastita doma!
Ovo su riječi naših istinskih branitelja što razočarani trenutnim stanjem u zemlji i osudom generala i cjelokupnog hrvatskog naroda, štrajkaju glađu do samoga kraja. Naša braća i suborci: Ivan Velički, Mario Biber – Genšer, Silvio Toth, Zvonko Lovrenčić, Željko Lončarević i Damir Jašarević, to nisu samo imena koja treba…

više

NEŠTO SASVIM SLUČAJNO

Dajana Sabo …28. rujan 2010. u 01,43
…i bit ćeš moj dnevnik, u tebe ću ispisivati
trenutke svog života,
potiho, nečujno
ušuljat ću te u sebe i zarobiti tvoje
postojanje u svom,
dotaknuti nebo i obećati mu da ću te vratiti
…i bit ćeš moja tinta, tobom ću
ispisivati obećanja dana nebu,…

više

PREVIŠE TUGE

Marijana Dokoza

Kolika se tuga nazire u samo jednoj riječi
Ili je samo improviziram kao bih krila sebe
Pa zar nije u nama pjesnicima uvijek zrno nje
Vječne nam prijateljice

Ne ostavlja me niti kad sam svjesna da je ne trebam
Vjerojatno je tako sa svima nama,
Prognanim pjesnicima

više

JEDNA NA BRZINU

Dajana Sabo
Tamo, kroz tišinu navire se smijeh ovaj puta praznih tonova
ispunjavaju redove između rečenica koje si noćima izgovaramo,
čuje se i dalje tapkanje prstiju po poznatim putevima
nacrtanim slovima
zapeli smo negdje između ili bar na kratko zastali
da se obazremo na treptaj Sunca koje još uvijek tako hladno grije,
peče me, možda malo i previše, ta pomisao stvaranja okvira
oko tvojih stihova, jer znamo da su previše nestabilni da…

više

MISLI NAVIRU

POETSKA MINIJATURA

Brigita Krišto
ljudi ruše snove ljudi ruše ideale
lutam usamljena perivojima tuge tamo gdje još ljudska duša
kročila nije
čemu ta sablazan što te srce sputava
što te sputava da ne govoriš noćas
srce moje zašto se kolebaš
želiš li da ova tuga postane saveznikom ili izdajnikom
moje srce je nijemo, moji perivoji su ostavljeni
moji poljupci zasužnjeni.…

više