događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Mirko Popović
Ovdje s prozora tek ujesen svijetli Izabelino lice
Kao rijeka izdužena prema istoku
Po slikama, po kistu i njenoj zaustavljenoj ruci
Po rukotvorinama i obrisima radne sobe
Večeras su sjele debele sjenke. Otkrit ću vam
Tajnu – to je opet potonula u magline i
Svojevrsne tuge, u jesenje izohipse uplovila
Kao pustinjak u betonskoj pećini…
Stipo Lučić
Tiho, o djeci, o životu, o potrebama,
vremenu što teče, usamljenostima mojim,
ljudima što čine život teškim i lijepim, o nama,
životu dolazećem i nadanjima tvojim.
Strepnje zajedničke i strahovi pišu se,
sumnje neke i želje nezajažljive,
pohote skrivene u osamljenosti,
mislima tamo gdje si ti, negdje.…
piše: Stipo Lučić
Vreli ljetni dan još je lijeno vukao posljednje svjetlosne trake što su se probijale sa zapadnog horizonta slavonske ravnice. Noć se ravničarskom smirenošću spuštala na Pakrac, pozivajući na počinak umorna i zagrijana bića, iz vreline dana.
Od nekud su još dopirale zadnje note noćnih ptica pjevica, poneki sumorni huk sove ili opominjući zov usamljenog ćuka. Zamirali su u sumraku i zadnji ljudski glasovi koji su povremeno dopirali s ulice. Izmorenu djecu roditelji su već polegli u njihove postelje, a odrasli …
