Joža Prudeus
Po beloj stezi
čez trsja, lug
žalosna hodim…
Veter mi drug.
08 POEZIJA
SEMANTIČKE ŠIFRE
MOZAIK JESENI
IZA ZASTORA NOĆNOG
Mirko Popović
Bude to kad je mjesec srebren i žedan
Pa svime što jesmo zaplovimo iza vjeđâ
I ne pitamo zaspe li kadšto lahor u travi
Dok vreli i obnaženi sagaramo
Dok s nama dišu planinski horizonti
Bude to kad je mjesečina vlažna u travama
Na proplanku, a jahači razdjevičeni zabubnjaju
U noći začaranoj, kad kosu zapleteš…
RUŽA BEZ IMENA
NAJMENIK
piše: Stipo Lučić
Sad po toj planinskoj livadi raste šuma. Vjerojatno mladi bijeli bor, jelika ili omorika, prava jela i jela zlatika, ali bijeli bor je najbrojnije crnogorično stablo na tim nadmorskim visinama, u tim krajevima.
Nekada je to bio, za današnje pojmove, ogroman planinski posjed moje obitelji. Kako je pričao pokojni dida, sastojao se od planinske livade površine “pedeset kosaca”, a isto toliko šume.
E sad, koliko je to površinski? Kod nas se računalo u dulumima, a…