Kristina Rogić
Kad bih ti barem mogla
na rame nasloniti glavu
I prestati živjeti, prestati umirati
prestati disati, prestati izdisati
Samo biti tu…
Sekundu koja traje zauvijek…
08 POEZIJA
BOLNE TOČKE
Ivan Babić
izmislio sam bolne točke u sebi
(žlijezde postale kvrge a bore otvorene rane)
da mogu po potrebi posegnuti za patnjom
osvijetlio sam ih lažnim zrikavcima
da mogu skretati na slijepe kolosjeke
ili se verati strmim planinskim klancima
kako bih se opskrbio strahom
pod nekoć zgaslim zviježđem…
BUĐENJE
ZADARSKA OGRLICA
Roko Dobra
Sonet deveti
te si stoga prepun nezgažena cvijeća
u blagdane svjetla sred vedrine lica
i s nadama žarkim u osvit proljeća
kad se sunce smije nabreklošću klica
nad pučinom srebra sad se mjesec bijeli
okrutno ne igra sa sjenama vrana
što su mučki često u tvoj život cijeli
unosile otrov prekomorskih strana…
STIHOVI BOJE MORA
S nama je pjesnikinja Anđelka Korčulanić
Anđelka je rođena 1956. godine u Splitu.
Član je Hrvatskog književnog društva, Rijeka, Jutra poezije, Zagreb i ULKU „Vlaho Bukovac“, Split.
Piše poeziju, kratke priče i pjesme za djecu na čakavici i književnom standardu.
Izdala je tri zbirke poezije „Stih u boji mora“, Naklada Bošković, Split, „Stope u pijesku vremena“ i „Na vihoru ljubavi“, Hrvatsko književno društvo, Rijeka.
NAPUSTILO ME MORE
NEPRIMJETNO
SAMO KAMEN
SVE NASTAJE DRUKČIJE
DIJELOVI OGRLICE
Iz sonetnog vijenca “Zadarska ogrlica”
SONET SEDMI
Roko Dobra
dišuć dušom gordom svog ponosnog lika
još se u snu jave jezdeće feluke*
s bičevima vjetra i strašna urlika
krijumčari kad su opsjedali luke
i još teška mora u sanjivu plavet
ponekad ubaci mukli lavež pasa
iz jazbine mračne gdjeno vreba avet
premda ptice zbore obećanjem spasa…