Stipo Lučić
Čuješ li vale, žamore,
dolje na stijenju, na žalu,
vjetrom nam poruku šalju,
more nas zove i mami.
Oslušni fijuk vjetra na hridi,
to znak je da tamo sam već,
pogledaj sunce, osmjeh ti šaljem,
zove te more, vali, vjetar i ja.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Roko Dobra
Ovaj put bih za portal ponudio ova dva svoja soneta, posvećena dvojici hrvatskih izvrsnih i nezaobilaznih književnikā – Živku Jeličiću i Cvjetku Milanji, uz ovo nešto teksta iz jednog mog pisma, upućenog potonjem Cvjetku Milanji 20. veljače 2009. godine, a s obzirom na sve ono što su, svaki u svoje vrijeme, uradili u svezi s mojom pjesničkom afirmacijom, kako slijedi:
„Nesumnjivo, poštovani i dragi Cvjetko, oduvijek sam se divio Vašim književnim opservacijama, kao i Vašoj temeljitosti i stručnosti kojom razglabate o književnom djelu i o književnosti uopće. Tako da sam odavno već priželjkivao da se barem „taknete“ i mog pjesničkog opusa, te da me „postavite“ na mjesto kojega sam, i kao pjesnik, i kao čovjek, dosegao! A što ste (…) u velikoj mjeri uradili – već i ovim Vam krajnje analitičkim i briljantnim osvrtom.*…