Ivica Smolec
Kad umru svi poeti
a grešna ti duša odleti
u goruće odaje pakla,
uzalud ime ćeš zvati
Njegovo, bosog da te vrati
stazom od slomljenog stakla.
08 POEZIJA
KAD PJESNICI ZBORE
Roko Dobra:
DOLINA ĆUPOVA*
Luku Paljetku
u okvir ovaj smještam likove nekad znane
i tebi, iskrsnu gle odasvud poput graje
silenske, poput žednih vranaca al’ sve dane
nestale one vratit tko može? pa nek’ traje
bar zvuk kucnutih čaša kad su i ptice s grane
debit ili ne debit raznosile svim krajem
doline nam ćupova dok smo liječili rane
nevidljive u duši (makar to zvasmo rajem)…
TERET
SEBE TI DAM
ŠTEL BI TE BELEGA IMETI
STRUČAK OTOČKOG BILJA
Božica Jelušić
I. Pervanu
Zaista, ovaj svijet je otkala nebeska krosna.
Provukle su se niti svjetlosti s vrha.
Prvotna slika stoji drhturava i rosna.
Svijet je zračeća jezgra. Što će mu druga svrha?
Svijet ulazi u pore, daruje te blizinom.
Bilje obrasta otok: Rab, brač, Hvar ili Zlarin.
Privini ga na kožu, što plamti opeklinom:
Tamjanika i menta, bosiljak i ružmarin.…
LJETNI PLJUSAK
Stipo Lučić
O radosti dječja, kapi nebeske mlake,
odmoru težački, snu nedospavani,
uspavanko umornih i snenih,
vapaju biljaka usahlih i zemlje žedne.
Daru Stvoritelja, poklonu prirode,
prolij se ovog ljeta, okupaj radošću dječjom,
vrati radost života, lokvice tople razaspi,
pticama kupatila namjesti, uvojke dječje pokvasi.…
SONETNI RAZGOVORI
Roko Dobra:
PROPINJANJE GLADI
Tonku Maroeviću
U pjesmi se može desiti baš svašta:
studen može sići do vriska joj kosti;
ako pjesnik, dršćuć, njenu svjetlost mašta,
ona mu, izmičuć, maglama pakosti;
prst varljive kobi nerado kad prašta
onom koji stihom bespuća premosti
da nebo dotakne, stog duša ispašta
drznuv se obilja umjesto da posti;…