Ivan Babić
mojoj materi
Što je gušće s neba lapta mrki snig
Teža je tišina selo pritiskala
Crkvica se stara popela na brig
Od malog lumina iznutra je sjala
Sakrile se sanjke lìpo pod skaline
A čizme se suše pokraj tople štuve
Pospala je čeljad kraj site živine
Jakete i bičve već su skoro suve…
Preko, Preko, Dom na žalu, idealno mjesto za prešku knjižnicu, a Preko knjižnicu nema. Vjerovali ili ne.
Što sam?
Na izvoru, u tiho veče,
Noćas sam učio. Zato sam jutros umoran, neispavan. Veselim se espreso kavi koju ću popiti u kafiću pored škole, prije nastave. Na izlasku iz tramvaja – ispružena ruka. Napipam u džepu četiri kovanice, sve što mi je ostalo od zadnjeg džeparca. Kad popijem kavu, neće mi ostati za sendvič pod velikim odmorom.
Sve što si imao
Poželi
učiš me glazbi u zvonu čaša
Odškrinuh velika vrata