Martina Miladinović
Kad me jutrom ranim zora umije,
na rastanku kad majka lice pokrije,
nebom će zarudjet pjesma Anđela,
čija su me krila svijetu povela.
U džepove spremio sam koliko mi treba-
sliku moje majke i komad moga neba.
Na usnama noseći pjesmu svih Hrvata,
odlučio ostaviti i oca i brata.…