08 POEZIJA

piše: Božica Jelušić
Dan u kome sam našla zlatnik i proslijedila ga …savršen, nemjerljiv, neponovljiv.

Koga život voli, daje mu priliku da daruje. Koga iskušava, daje mu moć, ugled i bogatstvo. Koga želi izbrusiti i prekaliti, na put mu stavlja veliku ljubav.Tko darove prezre i ne prepozna, ostaje bez njih, s jasnom sviješću o njihovoj vrijednosti.

U krugu samsare oslobađamo se svojih privida. Svijet je veliko…

više

piše: Božica Jelušić

Dragi Bože, nevjerojatnih li vremenskih amplituda! Išla motorinom k prijateljima u Budrovac, prema takvoj neizmjernoj modrini, da se sjetih VUČIČEVIĆA: “Više plava neba poželjela ne bi”.

Okolo zreli, teški, mirisni vinogradi, kukuruzi, oceanski zaljuljana trava, jabuke, šarene tikvice, šljive.

Iz Barnagora odoše djeca na Malu olimpijadu, ostale samo njihove razigrane energije. K tome, jedna divna božikovina i hortenzija, …

više

1066 godine
Ti, koji procitas moj kam, mozda si hodio do zvijezda. I vratio se,jer tami neima nista, do ponovo ti sam. Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio, bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti, ili ne najti.

više

Iz bilježnice koja odlazi u arhivu, ispunjena

piše: Božica Jelušić
Volim pokrajinski, fiziokratski život, na površini često učmao i utrnuo, no negdje u dubini pun vitalizma, žurbe, fizičke napregnutosti, da se poslovi posvršavaju i preduhitre nedaće sezona, poput dugotrajnih kiša, iscrpljujućih vrućina, tuče, ranih mrazeva i snježnih vijavica, koji te drže podalje od polja i dnevnih poslova.

Na selu se rijetko ide u prirodu radi nje same, da bi čovjek uživao u pogledu na raslinje i skladne plastičke forme, ili istraživao…

više