Marijana Dokoza
Kolika se tuga nazire u samo jednoj riječi
Ili je samo improviziram kao bih krila sebe
Pa zar nije u nama pjesnicima uvijek zrno nje
Vječne nam prijateljice
Ne ostavlja me niti kad sam svjesna da je ne trebam
Vjerojatno je tako sa svima nama,
Prognanim pjesnicima…