08 POEZIJA

Roko Dobra
sada je nazirem pod bijelim šeširom
gordu iznad górā s licem lijepe zbilje
ruke joj pružam žudeći obilje
svega što je ona poradi čeg širom

otvaram srce sred trnja u dolini
kad se u oblake svilene oblači
il’ kad se do gola polagano svlači
da bi u svoj svojoj bljesnula oblini…

više

 Roko Dobra

                               Višnji McMaster

pred noć rekoh moru: zaspalo si, more?
a umorno more tek se na tren prene;
bližeć mu se, dodah: dugo je do zore!
a pospano more leđa mi okrene.

zatim rekoh moru: igrajmo se, more!
a more, bezvoljno, dublje u san krene.
strgnuv čipku s mora, zaredam ukore,
a more, prkosno, naglo nekud skrene.…

više

Roko Dobra
Isto si, more, i kada te nema,
isto si, more, i kada te ima;
jednako šarmer, jednako si rima,
jednako fakat, jednako dilema.

Isto si, more, i kada se maziš,
isto si, more, i kada se prsiš;
jednako kasniš i kada se trsiš,
jednako ljupko i kad jezik plaziš.…

više