Jelena Stanojčić
Odlomio se dan, ostao u tračnicama kaosa,
Izlomljenih i porušenih stabala, po tlu razbacanih
Zelenih grana, lišća, plastičnih boca, žbuke
I smeća iz kontejnera koje je na tren dobilo krila
I razletjelo se na sve strane, poput očerupanih pokislih ptica.
Gradski šahtovi klokotali su i stenjali dok se u njih…
Putuje nebo i svitanja,
Šum valova i šum vjetra
Jednom dođe dan kad jedan susret izbriše
kako da živim ovako… zemaljski suludo dijeljen
Između oblaka gube se sjećanj
Sanjala sam jednom, kao i djevojaka većina,