Ruža Zubac-Ištuk
(Vesni Parun)
Sva vrela jezika pretočila si u kudravo krdo riječi –
u poetski čin,
uvažavajući disciplinu gladi, ljubavi i bolesti u čaši života.
Iz tvoga pera nicale su masline, mrvice neba trusile
trudne voćnjake,
cvjetao je i venuo nemir u perunikama,…
Kad pokraj staze ružu spazim
dok si još za života
Kad bih te mogla imati
Imaš pravo Bože
Kralj
Pletem ti pjesmu od riječi
Rasani me
Ura je stablo