U nekom trenu opaziš je
zarobljenu u kapima kiše
u buđenju novog dana
u drugom ćutiš njezin blagi glas
a na nekim mjestima strpljivo je čekaš
i ne dočekaš…
Dok upravljamo brodom života često zaboravimo spustiti pogled i zagledati se u vlastitu nutrinu jer najljepše nebo nije iznad nas, ono strpljivo čeka da ga otkrijemo unutar sebe.
U nama nebo se skriva
i cijeli zvjezdani svod,
u nama duša je živa,
a tijelo samo je brod.
.…
Nikada nisam naučila nadati se,
danas živjeti u sutrašnjim danima,
čekati da ožive nečije priče u mojoj stvarnosti –
stvarala sam svoje i živjela u njima kruh svagdanji.
.…
Rekoše mudri Čovjek to gordo zvuči.
Zašto još uv’jek ” nož se s čovjekom brati?”
Ratovi. Mržnja. Bol. Posvuda obruči.
Rane ovog svijeta tko može sprati?
.…
U nekom trenu opaziš je
U nama nebo se skriva
Domovina se ljubavlju čuva,
Budi
u Hercegovini,
Naglas čitam tvoju pjesmu.
nisam dovoljno jak
Rekoše mudri Čovjek to gordo zvuči.