Roko Dobra
i log i grob si, al’ vabim te, more,
da se do daha nastaniš u meni;
da mi u ovoj kosturnici tmore
grimiz zalaska lice zarumeni.
vabim te, more, dok dave me mòre
u vrijeme kišā, zastrto sjenama;
da rasprsnutim kristalima zore
osvijetliš nebo u mojim zjenama.…