Joso Spionjak
Kratak je osmjeh zabrinutih lica,
zbog vode mutne što hukti ružno,
uzdigla se rijeka iznad svih granica,
pišući poglavlje, žalosno i tužno.
Sužen je prostor mislima ljudskim,
razabrat se može sam’ uzdisaj bolan –
Počinješ li Bože sa procesom sudskim,
gdje optužen sjedi nesretnik nevoljan?…
