Moja kuća puna je mora.
Cijedi se s krova, u loncu vrije,
izbija iz poda, kroz prozore
ulijeva se pa se smije, smije…
Oduvijek sam znala
na krevetu nasred sobe,…
S jeseni smiri se svjetlo
I slike postanu jasnije
Poslože se boje
Sve ono što si nekad volio
Smiješi ti se iz daljine
Pročišćeno i svijetlo
Zauvijek upakovano
U nekom sretnijem dobu…
oj, boli
Nedjeljni je ručak, kraj bake ću sjesti
U veče’, u smiraj
Na putu do vječnosti
Iza mora,
Moja kuća puna je mora.
S jeseni smiri se svjetlo