Dubravka Borić
Po kuogulima
zoruon,
u petrodu,
u goru,
na vapuor.
08 POEZIJA
RUKE VEČERI
Marijana Dokoza
Kako da se ne izgubim u rukama večeri,
Dok se približavaš neljudskom brzinom,
Kako bi se preko tvoje vinula u visine
Oh, kako bih je skriti htjela!
Željela bih odletjeti na mjesto posve nepoznato,
Izgubljeno na dnu mora
Netaknuto od ljudske ruke,
I dotaknuti te instrumentom koji miluje dušu
RANJENIK NA PUTU
NA DLANU MI JEDNA NORONČA
Dubravka Borić
Na dlanu mi
jedna
noronča.
EVO MENE …MOJE DAME!
Povodom Međunarodnog dana žena pronašli smo u našoj arhivi članak našeg, nažalost preminuloga, suradnika Milorada Cifreka. Njegova riječ je i danas aktualna i mi se rado prisjećamo na dragog kolegu.
Osmi mart je … oliti ožujak …Pa, kako vam drago! Meni je drago jer znam da je to Vaš dan ali i priznajem da ga najviše slavimo mi muški.
Normalno je da posle birtije s prijateljima trčimo u zadnji tren kupiti nešto svojim ženama ili ljubavnicama …kako već koji od nas ima sreće …
Evo …ja skoro pa pretvorio ovaj predivan dan u muški dan …ispričavam se u startu. Ovo je ipak Dan žena. Žena …ne žene!…
VJEČNI STRANAC
Marijana Dokoza
Neostvareni san ispod nogu pijetlova
Koji jutrom moje duše radosno buđahu
Ne razumiju ih one, ali niti ne čuju im riječi
Koje zborim iz šumova daljine
Ne promatrajte me kao da ludost sam
To je samo tuđina ukopana u srcu ostarjelom
Iščitana iz lica nesretnih ptica
Koje vape za svijetlom i rosom mokrih livada…
BALADA OBO TIČICI
MAJKO
Adolf Polegubić
pišem ti
o velikom svijetu
gradovima uz Majnu i Rajnu
i još dalje
UMBRELLA
Pjesmu KIŠOBRAN Nikole Šopa na engleski jezik prevela Katia Grubišić
I know a man as lonesome as me
who walks alone throught this day,
who, even after the rain, on a day as sunny as can be,
carries his umbrella open widely, along his way.
I would approach him:” Listen sir, -I want to say,
“What´s the mutter, where are you heading, where do you reside?…
PISMO MATERI
PISMO MAJCI Sergeja Jesenjina na čakavicu prevela:
Dubravka Borić
Jesi živa ma moja?
Sin tvuoj žive i pozdrav ti šaje.
Neka uvečer nad potleušicon tvojuon
ono čudno svitlost sjo i daje.
Pišedu mi da vidjodu te čiesto
rad’ mene vele zabrigonu…