KOSA

Dragica Šimić
Još dodiri tvoji meki u njoj sniju,
Miris tvoje ruke još me nekad svlada
I poljupci zadnji  uvojcima zriju
K’o  crvene trešnje iz šumskoga hlada.

K’o lahora eho vratom šapat zvoni,
K’o  odbjegla ptica sa zaspalih njiva.
Zatvorila vrata uspomenam’ svim sam
Ali još te kosa u uvojku sniva.…

više

SVEMIR RADOSTI

Anđelka Korčulanić
U očima tamnim noćas nam gore
visoko u nebo uzdignute baklje,
u vrtlogu strasti od obale daleko
nosi nas  silno, zapjenjeno more.

S usana mekih na tijela sjajna
padaju šumno latice crvenih ruža,
sljubljeni udovi i čvrsti pleter od prsta
više od rajske ugode nam pruža.…

više

MRMOR NEMOĆI

Maja Šiprak
napisat ću pjesmu o nama
o rijeci, cesti, vlakovima
i tramvajima
koji su te donosili meni

nedostaje mi ponešto lijepih riječi
stisnutih između tijela i misli
jer istina je veliki ocean
i vjetar  ju raspršuje…

više

GREŠKA U ATERIRANJU

Sven Adam Ewin
Dok pikira na tu… golu granu tvoju,
taj Anđeo Mira (bit će što će biti),
Učini mu psinu: podmetni mu koju,
Što se lišćem ljeta još ponosno kiti.

On će sav u čudu, putem es-em-esa,
Izvijestiti Oca, da je greška bila:
„Oprosti mi, Oče, ispao sam blesa,
Ova grana još je puna klorofila!“…

više

KLETVA

Jadranka Ivanović-Bolog
Činilo mu se nekad da cijelu noć i nije spavao, kao da je bio negdje u utrobi Zemlje, u njenom mraku, u njenoj tišini, u njenoj istini, u tajanstvenoj Zauvijeknoći i šetao, dugo šetao. Utroba Zemlje je imala svoje misli i bila u svakom trenutku svjesna svega što se dešavalo gore na njezinoj površini njenog skroz posebnog bića.

Ratovi je nisu previše uzbuđivali, njih je moralo biti, jer i ljudi baš kao i zvijeri imaju svoj instinkt ma kako čudnovato zvučalo. Poništiti druge za svoj opstanak, izbrisati ih s lica ove planete…

više

ODMAK OD TIŠINE

Goran Gatalica
kada usta zašute
kada bura skine posolicu s barke
kada arbun pogne glavu parangalu
kada galebovi potonu u oblaku
kada prisnost poprimi opis jezika
usne su blijede
kada govor vjetra nastani vjetrulju
kada vodič krvi prigrli krijestu valova
kada rasjedima mora stvoritelj umili lice
kada se prokrvljene šake ponizno
molitvom razmetnu
svim tišinama tad narastu krila
i od sreće za gospodarom
planine u daljini rasele u času
sve tugaljive ptice

7. srpnja 2017.

 

 

 

 

više

GOVORE

Igor Petrić
Živimo prebrzo,
luđačkim ritmom
koji će i najotpornije među nama
uskoro slomiti,
pretvoriti u prah
s kojim će olujni vjetrovi
otvoriti posljednji krug
u igri preživljavanja s ciljem
konačnog uništenja…

više