Božica Jelušić
Daj sada nešto svoje: miris, boju, nijansu.
Fini detalj, pred kojim cjelina koljeno spušta.
Ohrabri se i svojoj ludosti pruži šansu,
Da život ne postane zamor i dosada sušta.…
08 POEZIJA
MURVA
piše: Vinko Pavić
Desetljećima se zibala, gizdava, rodna i zelena, između vremena i nevremena, između proljeća i jeseni, između bura i spokoja.
Lelujavo i uzbibano prkosila ljetima, zimama i dušmanima koji joj srce i dušu…, koji joj pod kožu htjedoše, stoljetni san iz žilja uzeti, oči i život iščupati.
O Ivandanu joj kršili ruke da svitnjak upale, zimi žarom njenih osušenih kosa lule palili, promrzle prste grijali i mokre noge sušili. …
TI KOJA GOVOR NEMAŠ
ČA? ČO? ČE?
SAMO ME OBLAK
ODJEDNOM
ŽIVOT JE TEK JEDNA VOŽNJA
DOM
LJUBAVNO PRIKRADANJE
PRVA LJUBAV
Ivica Smolec
Završila je škola i ljeto me zove,
lijepi dečki ulicama osmijehe mi love.
Navukla sam danas traperice nove
i budna sam krenula ostvariti snove.
Prištić taj me muči al’ nije to smak svijeta,
nestat će on s čela i prije kraja ljeta.
Ovaj što se smiješi, taj prištić i ne gleda,
nehajno me pozdravlja i na klupu sjeda.…