Ljerka Varga
Sakupljam slike u prostranstvu jutra,
Dok nečujno koračam šumom misli,
Gazim mahovinu sjevernih strana,
Da se ne izgubim, pogledom u tišinu stisli.
Krećem putom kojim se nije prolazilo,
Tapkajući u polutami, mislima otvaram vrata,
Sve nešto novo u kovitlacu oblaka,
Mijenja se brzo, od sata do sata.
Slike su nejasne, zbrkana šuma misli,
To nisu slike sna, to java misao pritišće,
Kao da već netko najavljuje skoru jesen,
Tako memljiv je zrak i prostorom poleti lišće.
I velikom putovanju jednom kraja ima,
Kad šuma misli opusti i zavlada zima.
