08 POEZIJA

MEMENTO MORI

Posted on

Anđelka Korčulanić
Pred kućom žena, nezvani gost,
pod crnim plaštem gola je kost.
Kuca na vrata oštrom kosom
čelo mi oblila hladnom rosom.

Na gozbu došla nesvjesna bola,
pohlepnom rukom grabi sa stola,
zubima škljoca i glasno zbori:
„Kucnuo čas je, memento mori!…

više

DALEKA

Posted on

Roko Dobra
Rekla si kako voliš srpanj
i ja sam ga stao čekati,
pomislivši onda i mene voliš.

Potom je taj ludi, taj uzavreli srpanj
i došao, i prošao,
ali tebe nikad, ljubavi.

…

više

STIJENA

Posted on

Stipo Lučić
Kad jednom odem, neću se vraćati,
ne znam kamo, ne znam kome?
Dal moru i valima njeznim što ljube me,
il’ vjetru, valima i buri što bije?

Čvrst sam i postojan, kao morska hrid,
vale sumnje i ljutnje u pjenu razbijam,
a’l svaki zapjenjeni val ostavi trag,
ureže u dubunu udar svoj.…

više

PJEVAJ

Posted on

Mirko Popović
Ti još nisi ispjevao zvukove
Svojih gorskih frula
Ni gordost šumora potoka planinskih
Još nisi odnjegovao ožiljke sudbine
I u neprohodima dozvao suhe čokote
I klepsidre koje su ih napustile…

više

POKRAJ MENE

Posted on

Julijana Marinkovik
Sve je tvoje
pokraj mene,
i spojit ću
sve svemire
pupčanom vrpcom
da se vrte
po kružnici,
jer to je
rezervirano mjesto
još prije dvije
svjetlosne godine
kad smo pisali poeziju
na dvanaestoj planeti
i dodirivali
visine
krikom dlanova.…

više

ATLAS

Posted on

Sven Adam Ewin
14211_1Ja šetam gradom. Svi u me bulje bijelo,
Jer hodam bočno.
Glava mi stoji u odnosu na tijelo
U vinkl točno.

Bog mi je svjedok: nikad prije ovako
Ja nisam šet’o.
Znaš li, ljubavi, da opičen sam tako
Otkad te sretoh.…

više

NETKO U ŠALI …

Posted on

Roko Dobra
Netko u šali, dokon, jednom reče:
Ispod najmanjeg bilo kog lista
jedni se lîžu, drugi pak čereče
u mraku trećeg, a koji ne blista 

kraj mrtva sunca u zjenama više!
A do tebe se dospjeti ne može
ni kada suza oponaša kiše,
od kojih mokri bivaju do kože…

više

SVEMIR RADOSTI

Posted on

Anđelka Korčulanić
8U očima tamnim noćas nam gore
visoko u nebo uzdignute baklje,
u vrtlogu strasti od obale daleko
nosi nas  silno, zapjenjeno more.

S usana mekih na tijela sjajna
padaju šumno latice crvenih ruža,
sljubljeni udovi i čvrsti pleter od prsta
više od rajske ugode nam pruža.…

više

VJETAR

Posted on

Ivan Babić
vetarVjetar mu iznenada otvori vrata tišine. On znatiželjno prijeđe preko praga, udahne duboko i osjeti blagu mučninu. Ništa nije upućivalo na težinu. Trebalo  je to biti tek malo iskustvo sluha. Mučnina ne popušta. Tišina bi se povukla i zaspala

ali vjetar je neuračunljiv i prevrtljiv, poigrava se i prerušava u šuštave slučajnosti.

On brzo uzima olovku i zvučnim koncentričnim krugovima bjelinu papira pretvara u gusti olovni vrtlog smisla.…

više