Sven Adam Ewin Pjesmo moja, sve sam učinio za te,
Sad si odrasla i ostavit ćeš mene;
Al’ ne zaboravi sve naše nježne sate,
Od prve riječi zajedno provedene.
Kao da oduvijek su tu bili,
zeleni, visoki, viti,
urasli čvrstim korjenjem
k’o naše djetinjstvo mirni.
Činilo se, rasli smo s njima i mi
kada smo ih gledali… zelene jablane.…
I onda te prevari starački umor
Pa zaspiš popodne
Ukradeš sam sebi dragocjeno vrijeme
I jedan od rijetkih sunčanih dana ovog svibnja
Pa usneš san iz kojeg se ne želiš probuditi
I kažeš hvala pticama…
Dolazi ljeto,
te večeri je bilo posve drukčije
Pjesmo moja, sve sam učinio za te,
