događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Posjetili smo Knin i njegovu tvrđavu
tekst i foto: Ivo Dorotić
Pošto smo morali otići u Knin po našeg psa, iskoristili smo priliku i na ponudu od starijeg sina, posjetili smo kninsku tvrđavu.
U ovom gradu se je pisala naša bliska a i davna povijest.
Jedva sam se uspio uspeti do vrha tvrđave na kojoj visi hrvatska zastava …ali, nisam požalio!
Putešestvije nesuđenog “sina od optičara”
piše: Željko Jelavić
Vjerojatno ste čuli šaljivi odgovor na pitanje tko je sinoptičar, a ako niste – sinoptičar je “sin od optičara” (optičarev sin)!
E, pa u istom tonu se nekako i ja ovih dvadeset i kusur godina meteorološkog bivstvovanja nosim s pitanjima o prognozi vremena. Ljude jednostavno “ne dotikavle” ili se ne mire s činjenicom da smo mi na…
Kratki zapisi o starim običajima posavskoga puka
piše: Nikola Šimić Tonin
Kada djevojka uzme na sebe sedamnaest godina, tada prvi puta, stavlja kitu na čelo („šarenu krpicu“), kita iskićena naizmjenićno: crno, bijelo, crveno i plavo… Naprijed bi ta kita prićvršćena u kosu činila krunu, a nazad bi između dvije pletenice visila niz leđa. Djevojka je tada tom krpicom govorila da je pred udaju, utapajući se u očima, u propitivanjima majki i bila praćena, i svakim korakom, …
piše: Željko Jelavić
Sezona je kuhanja rajčice, ali tada se kuhao paradajz. Kako su granatiranja i bombardiranja bivala prečesta, u naselju od nekoliko tisuća stanovnika ostali su rijetki i oni koji su morali.
Među njima su bili jedan prkosni djedica s pripadajućom bakicom jer se nisu dali u prognanike, ljudi s radnom obvezom i poneki gardist koji bi se došao istuširati i presvući prije novog terena.
Mačke, psa ili ptice nije se moglo vidjeli danima. Čak i u sablasnim …
piše: Željko Jelavić
-Kuc, kuc, tuk, tuk …čuje se u blizini. Netko vjerojatno “daska” krov. Pa ter-papir, kontra-letva, letva, crijep… Baš volim zvuk čekića koji veselo poskakuju po “šesticama” (dužina čavala). Prvo jedan čekić, pa drugi… U istom ritmu ili neritmično. Svejedno.
Mislim da bih u svakom takvom “novo-kuckajućem” potkrovlju mogao zaspati kao beba.
piše: Željko Jelavić
Odlazak na more je uvijek bio poseban događaj. Ne djeci, nego meni. Oni su (svih troje) od svojih prvih ljeta redovno išli na more. Čak i kao bebe. Ne, zahvaljujući meni, nego punici koja se davno “pobrinula” za vikendicu. Tako se ja, između ostalog, “udadoh” i za more.
Par mojih skromnih posjeta moru kao dijete gotovo i ne pamtim, ali zato pamtim gotovo sve boravke i “bisere” svojih mladunaca. S najstarijim sam radio (svoje) prve kule u pijesku…
Sjećanje …
tekst i foto: Nikša Smoje
Bilo je to davno, stvarno davno, o kako davno. Desilo se to u prošlom stoljeću, ma ne samo stoljeću, već i u prošlom tisućljeću.
U četvrti misec te tako daleke 1981. pošalje kadrovik Jadroslobodne (Jadroplova) Vjeko, nas četvoricu da se ukrcamo na brod MOŠA PIJADE u tamo neki Nanaimo.…
Split/ Dragi moji, svi od reda …