11 CRTICE IZ ŽIVOTA

Svakim danom kobasice su bile sve kraće

Piše: Marija Kukić
Godine neumoljivo prolaze. Kako one prolaze, misli mi se sve češće vraćaju u dane djetinjstva. Bilo je to prije … godina. Rođena sam i odrasla u malom slavonskom selu u srcu Poljadije. Onima kojima je ovaj kutak domovine nepoznat reći ću da je Poljadija ili Požeška dolina najplodniji i najbogatiji  ravničarski dio Požeške kotline.

Bilo je to selo od 70-ak kuća u kojima su živjeli uglavnom bogati, ugledni i školovani ljudi. Nije bilo kuće koja nije dala makar jednog intelektualca. Ni tada se u mome selu nije rađalo puno djece. Svi…

više

Što je učo takog nigđe nemaaaaaaa!

Joža Prudeus
Hajde, recimo, neka se zvao Predrag. Nije, ali dobro zvuči. Naime neću pravo, iako ga znam, neću, jer ako je onda imao oko osam, deset godina više od mene – čovjek je danas u lijepim godinama, pa ne bi bilo lijepo da se po ovoj istinitoj prepozna.

Uostalom, tko zna, možda dragi naš Predrag marljiv bio pa završio i srednju i višu, čak i visoku. Nikad se ne zna što u kome čuči.

No u danima, točnije reći, godinama o kojima je riječ, imao…

više

Idemo u „Besenwirtschaft“ ili u „Gostionicu Metla.“!

Piše: Josip Mayer
Winnenden/Upravo prije par dana pročitah na ovom portalu tekst pod naslovom“SIROTINJSKI SENDVIČ“.

Bože, koliko sam šnita masnog kruha pojeo u životu! Pomislih, čitajući. Naravno, to me potaklo i na daljnje razmišljanje.

Stvarno se ne mogu ni sam sjetiti, kada mi je netko u hrvatskoj gostionici ponudio kruh i mast na jelovniku, ili krvavicu s kupusom i slanim krompirom ili što drugo od kolinja.…

više

Riječ-dvije iz uvoda “Veseli se Posavino” u organizaciji berlinskih Brođana

Foto, tekst, obrada i izvedba: Emil Cipar i Sonja Breljak
Gdje je Posavljacima sad kuća, gdje  mjesto u kojem će udomiti svoje goste, gdje su plodne njive i šljivici, gdje prela i igranke… gdje je crkva u kojoj će se Bogu pomoliti, a poslije mise uz zvuke šargije i kolo zaigrati!?

Eh, život je to. Ne uvijek lagan i lagodan. I kora kruha često je tvrda.

Odlazili su Posavljaci oduvijek u svijet. Često sa zavežljajem u kojem je friška…

više

Izrečene čestitke samo su čekovi bez pokrića

Marija Kukić
Sve se vrti u krug. Jedno odlazi  i nestaje, drugo dolazi i ostaje. Neprekinuti lanac koji se sastoji od najrazličitijih karika življenja. Tako je i 2013. otišla u nepovrat. Sa sobom je odnijela u naručju sve; lijepo i ružno, veselo i tužno, dobro i zlo, sreću i nesreću, zdravlje i bolest, život i smrt…

Ispraćena je na različite načine i s najraznovrsnijm željama. Netko sa željom da se nešto slično ne dogodi nikada i nikome,  netko sa žalom jer je otišla. A kružnica nema početka ni svršetka. Ima samo…

više

Ćuko mu je platio i svoje i njegovo neznanje

piše: Željko Jelavić
Šezdesetih godina prošlog stoljeća u punom jeku ekonomske, i ine, emigracije, krenuo i Roko iz jedne bosanske zabiti, trbuhom za kruhom, ali i za salamom, mesnim doručkom i ostalim „derivatima“.

Kako se bojao vode i nikada nije naučio plivati, tako ‘Merika nije dolazila u obzir.

Stoga se „otisnu“ Ćirom (malim uskotračnim vlakićem) do Broda na Savi, a zatim pravom „željeznicom“ drito u Njemačku.…

više

Da bismo ocenili čovekov život moramo pogledati odakle je pošao i gde je stigao

piše: Jelena Stamenković
– Moja je obitelj bila pobožna. Od sedme godine smo išli na vjeronauk. Ko nedjeljom ne ode na misu navečer ne smije izaći. – Priča kuma crkve u Bačkom Gradištu, Ana Jovanović, rodom Banjalučanka.

– Moj otac Jozo Radman je bio bogat, lijep poželjan mladoženja. I mama Katarina je bila lijepa, al sirota. Rano je ostala bez roditelja pa ju je othranio brat. Jednom kad su izlazili iz crkve čežnjivo je rekla prijateljici: Joj, kome li će ovaj biti muž ?…

više

Dva stvarno suvišna dana

Piše: Emil Cipar
Ponedjeljak 6. siječnja 2014. Deset je sati i trideset minuta.

–Dobar dan, ovdje Emil Cipar, Hrvatski glas Berlin …trebao bih gospođu…

-Samo trenutak …spojit ću vas.

Telefon zvoni i zvoni. Nakon nekog vremena javlja se ponovo gospođa sa centrale:…

više

A vlakovi su prolazili i prolazili

napisao: Igor Aračić
Kao po nekakvoj šabloni, započeo mi je još jedan dan, ustaljen i dosadan kao i svi protekli dani. Pješačim, bolje reći vučem, do željezničke stanice jer nemam želje ići na posao koji radim bez volje.

Ali, od nečega se mora živjeti.

Na stanici kao i obično kupim novine i sjedam na klupu čekajući vlak koji opet kasni. Dobro je što nisam nervozan što ću opet…

više