događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Kitana Žižić
Zvoni! Oglušujem se. Već odavno živim usamljeničke udovičke dane.
Doduše nisam bila puno manje usamljena dok mi je muž bio živ. Dosta stariji od mene. Nisam ga ljubila. Poštovala jesam.
Opet zvono. Ne ustajem. Kad je treći put zazvonilo, neugodno mi. Dižem guzicu, već podeblju od previše sjedenja i gledam kroz špijunku.…
Iz naše arhive/ objavljeno 05. kolovoza 2011.
CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Emil Cipar
Kao i svake godine tako i ove, proslavit ćemo Dan domovinske zahvalnosti. Učinit će to svako na svoj način …Vlada, Predsjednik, braniteljske udruge…
Šta to ustvari slavimo? Trebamo li? Imamo li razloga za to? Treba li uzeti u obzir da Srbima taj praznik posebno smeta i da je to za njih Dan žalosti?
Pokušat ću trijezne glave, svjestan činjenice da pišemo 2011.…
tekst: Slavica Jurčić
Jučer sam spremala pretince u ormaru… Izmiješale se slike iz moje i Ivine mladosti, kutija koja ih je držala 25 godina sada je popustila. Odluka je pala,slažem ih u novu kutiju.
Istovremeno mi je i mašina oprala veš pa pozovem mojeg Domagoja da pregleda i složi slike. On sjedne i s velikim interesom zaključi da će ih složiti po veličini.
Veš sam objesila i zadržala se vani više od pola sata, povratak u kuću i pogled u dnevni boravak me potpuno oraspoloži.…
tekst: Kitana Žižić
Na počinak smo otišle pune strepnje. Nas tri sestre i četvero male djece. Na Škoju u Vlaki blizu crkvice Sv. Klement.
Oko crkve tamnozeleni vitki čempresi, privlačivaći gromova, jer duboko korijenje isprazni opasan elektricitet duboko u zemlju. Tako štiti kuće u blizini, ali dok to nisam znala, ježila sam se od svakog nevremena s munjama i gromovima.…
piše: Kitana Žižić
Kad sam odrasla dovoljno da se smijem nadati ljubavi, nisam mnogo razmišljala o njoj. Zaljubljive prirode očaravalo me to lebdjenje naraslim krilima. I moja prijateljica je bila sklona zgodnim mladićima, pa ipak smo obje pripadale generaciji, koja je Hvaranima predstavljala vrlo veliku zagonetku.
Svi smo se u razredu voljeli, i cure i dječaci, ali smo prvenstveno bili dobri drugovi. Izvodili smo svakakve manguparije poput sve ostale djece, gajili međusobne simpatije, ponekad na toliko intenzivan način da je slomljena…
Iz naše arhive/ objavljeno 05.08.2015.
piše: Slavica Jurčić
Ovo je priča o majci koja je skromno živjela i koju život nije previše mazio, ali se nikada nije predavala.
Kata je bila slaba ženica koja je tokom svog života imala lijepih, a i ružnih godina, poživjela je čak devedeset. Kao mlada je ostala udovica. Bila je udana za Marka s kojim je imala četvero djece, tri kćeri i jednog najmlađeg sina koji oca nikada nije niti upoznao.…
tekst: Mirjana Blašković
Popodnevni pljusak isprao je miris lipe, težak i zagušljiv, kakav samo može biti miris lipe na samom kraju mjeseca koji je po njoj dobio ime.
Koračajući po mokrom pločniku ugledah puža i teorijom defezivnog ponašanja u prometu, zastadoh da propustim slabijeg i sporijeg od sebe. Tad shvatih da bi moglo izgledati čudno – stajati tako s kišobranom i čekati da prođe jedan, doduše prilično reprezentativan primjerak puža, kod nas poznatog pod nazivom vinogradnjak.
Naravno, bilo ga je dovoljno prekoračiti i nastaviti dalje, a zamislite samo koliko bi i trajalo da jedan puž, puževim korakom, pređe pločnik. …
piše: Tonči Ćepernić
Sretnu se na rivi dvi store prijateljice, nisu se vidile majko godišt.
– Ajme Ane če mi te je drogo vidit. Kako si? Kako su ti dica? Ti ono jemaš dvoje, sina i ćer.
– Bome je. A če da ti rečen. Ćer se udala, ima zlotnog čovika, dobričina, i puno je voli. Svako jutro joj donosi crnu kafu i galetine u postelji. Duša od čovika. Zet samo takvi.…
tekst: Štefica Vanjek
Jučer smo muž i ja išli malo provozati auto, kako ne bi zaboravio voziti. I njega je ova korona skoro umirovila.
Odvezli smo se do šume malo udahnuti pravog čistog zraka i pluća provjetriti. Mogu vam reći da su ostala šokirana od toliko čistog kisika. Ostavili smo sva vrata otvorena da i u auto uđe svježi zrak jer je u njemu još bio prisutan smrad farme.…