događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Branka Oreb-Jerković
Na njenom malom balkonu na trećem katu stambene zgrade u središtu Splita ima mjesta tek za stolicu i dva pitara.
Tipičan primjer stanogradnje iz socijalističkih vremena gdje dvije obitelji dijele isti balkonski prostor, ograđen tek stjenkom od pleksiglasa. Unatoč tome, često je se može naći u tome kutku, zavaljenu u šezlon i pogleda uprtog negdje u daljinu.
Nitko joj ne bi dao 80 godina, još uvijek mi je lijepa kao kad je bila …
tekst i foto: Slavica Jurčić
Bila sam kod mojih kumova na kirvaju baš na Svetog Iliju. Pita me njihov prijatelj Zvona iz Adžamovaca:
„Kumo, ti si sigurno Šokica?”
„Jesam”, odgovaram mu ja.
Da, moja baka Kata bila je iz Sredanaca i prava je Šokica, ali dida Ivo, otac moje mame, porijeklom je iz Dalmacije.
Uz obljetnicu oslobađanja Knina ja sam u mislima proživljavao i prošlost
tekst: Anto Ćorlukić …napisano uz prvu godišnjicu Oluje, Knin, 05. kolovoza 1996.
Oluja je protutnjala Kninskim poljem. U kratkotrajnoj grmljavini nekoliko je kuća oštećeno. Nisu se ni mogle ni htjele skloniti za Dinaru, kao, donedavno ratnički raspoloženi stanari im i vlasnici.
Bez i malo grizodušja useljavam u jednu takvu, nadajući se danu kad će izazivači rata konačno priznati neodrživost osvajačkih zamisli, ispričati se napadnutim Hrvatima, te kazniti svoje zločince. Tada će se svatko vratiti domu svojemu, poslovima i vidanju ratnih rana. I više se nikada, nitko neće odvažiti napadati Hrvate i …
piše: Esad Redža
Znate onaj predivan osjećaj prvoga dodira s morem, kada mu bosi polako prilazite sve bliže… a ono vas lagano doziva k sebi, tamo u plićaku, na prvom koraku.
Zastanete, opijeni plavim horizontom. Lagano dlanovima dodirujete površinu, tek toliko da ga osjetite… ta dragost i nježnost kojom vas obuzima sve više.
Ne žurim u tom morskom ritualu, ipak je to najdivniji trenutak koji…
tekst: Marija Juračić
Često smo sanjali to putovanje. I uvijek bi ga nešto omelo. Uglavnom sam ja bila ta nepokretna lijenčina koja bi se izvlačila raznim isprikama.
Sada se ti izvlačiš, kao da je ta činjenica da si umro nepremostiva. Kao da se dimenzije ovoga i onoga svijeta ne mogu dotaći.
Ne vjerujem da te obična, ljudska smrt mogla toliko promijeniti. Hajde, ne izvlači se. Stvari treba pokrenuti i to brzo. Ja ću obaviti…
tekst: Marija Iličić
Stanica je puna prolaznika koji nekamo žure i nitko ne čita moje tugom ispisane misli.
Moj pogled uperen je u vrijeme koje leti, u novo sutra, u daljinu u kojoj vidim tebe, vidim nas koji to više nismo. Sad smo samo Miroslav i Sanja, a još do jučer smo to bili Mi.
Dobila sam godišnji odmor kao zbog smanjenja obima posla. Nenadano sam odlučila istog maha otputovati negdje gdje ne …
piše: Slavica Jurčić
Moja želja je pokazati da Slavonija nije otputovala i nestala. Još smo živi i pridonosimo svojoj zajednici.
Lijep primjer u Brodskom Stupniku su gospođa Nada i njen suprug Ivan Zubić, umirovljenici koji svojim radom aktivno pridonose zajednici.
tekst: Marko Jareb
Vrulje su centar mjesta. Ime je dobilo po vruljama što tu izviru. I samo mjesto neki zovu po tim vruljama.
Na Vruljama se skupilo društvo i međusobno razglaba, pritaču iz šupljega u prazno, kako bi znali reći naši stari.
– Ča mislite je li ki bacila za ve ča su napisani na noj ploči gori? – Stipe će.
– Na koj ploči? – upita uglas više njih.…
tekst: Slavica Jurčić
Svaki povratak kući je težak. Zna to ona. Umorna od puta gleda zlatna polja i sunce na zalasku.
Odlazak je još teži!
Te noći pred povratak u domovinu, Vjera je sanjala majku. U snu je osjetila miris kave i majčin nježni dodir na svome licu.
„Ajde, zlato moje, moraš u školu!” šaptala je majka i rukom prošla preko njenih leđa.…
tekst: Marija Iličić
Na staroj i trošnoj klupi ispred stare i još trošnije kuće sjedile su, odmarale se i razgovarale jednog predvečerja tri starice susjede.
Malo dalje, na ulici ispred njih, igrala su se djeca. Sve vriska i cika! Djeca kao djeca! Prava su radost kad ih čovjek ima.
Iz grupe dječice izdvojio se jedan dječačić i potrčao do bake Kate, jedne od tri starice koje su sjedile i pričale. Dječak, po imenu Lovro, pružio joj je pismo uz riječi:…