11 CRTICE IZ ŽIVOTA

piše: Slavica Jurčić

Svakodnevno pričamo, komunicitamo, slušamo, čujemo, ali koliko nas dnevno čita, ili piše?

Pisanje je i životni stil, ne mogu pisati nešto sa čime se ne slažem!

Pisanje je i potreba, kao i čitanje, opušta i oslobađa.…

više

piše: Kitana Žižić

Koliko mi ta ruža ne da mira…..

Zapravo to je nešto skoro najljepše što sam o pravoj ljubavi čula.

Ja sam uvjerena da je prava, a kakvom bi se pokazala da je realizirana, e to baš i ne znam. Ali znam da, iako je na mojim leđima nasjelo više od šest desetljeća, još uvijek me pitanja i teme ljubavi najviše zaokupljuju.…

više

autorica: Ivanka Jularić (Ćulap)

Tko od nas još nije bio sudionik onog razgovora o velikom dobitku na loto-u?

Tko nije bar jednom razmišljao što bi kad bi..?

Prije dvadeset pet godina, živjela sam s obitelji u Njemačkoj kao izbjeglica. Jedina misao nam je bila uštedjeti i vratiti se, te obnoviti kuću ili kupiti drugu. A još kad bi dobili na loto-u!…

više

autorica: Ivanka Jularić (Ćulap)

Još kao dijete osjećala se neželjenom. Bila je tamnoputa, sa kao ugalj crnom kovrčavom kosom i tko god bi ušao u njihovu kuću, pitao bi šaleći se:

–Ma čija je ova mrka?

Otac ili majka, ozbiljnog izraza lica bi rekli: -Ma ispala iz ciganske torbe, pa nam bilo žao i uzeli je.

Ona nije shvaćala njihove šale. Osjećala se samo kao netko tko tu ne pripada, pa i kasnije u životu, trudila se dati sve od sebe da bi se nekom dopala, da bi imala svoj kutak pod nebom.…

više

piše: Kitana Žižić

Prvu lekciju o ljubavi prema kućnim ljubimcima svladala sam u svom bračnom domu na Brdima u Splitu.

Jer nikada prije nisam imala kućnog ljubimca te mi je ta odanost i uzvraćanje njihove ljubavi bilo posve nepoznato.

Susretala sam se s tim u teoriji i znala za mnoge dirljive priče, ali me to nije …

više

piše: Kitana Žižić

Sredina ljeta. Pakleno vruće. Spremam se za Hvar i Bol, gdje ću provesti veliki dio godišnjeg odmora. Radujem se dok se bliži dan odlaska, jer sam poprilično umorna od posla.

Skoro će podne. Nedjelja je a ja doma. U Splitu sam rijetko odlazila na plažu, jer to jednostavno nije bilo to. Tko se navikne na prozirnu čistoću mora u hvarskim uvalama i na bolske plaže Zlatni rat i Martinica, koje su satkane od oblih, bijelih oblutaka, teško nalazi prihvatljiv surogat.…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 31.07.2017.

Ivan Lupis Vukić, naš je prvi iseljenički novinar

“Postoje dvije kulture na svijetu: kultura knjige i kultura srca. Prva je gradska a druga seoska. Kultura knjige dovela je ljude do najvišeg stupnja znanja. Ali budući u njoj nema uvijek i kulture srca, školovan čovjek je velikim svojim znanjem doveo ljudstvo u savršeni kaos, u carstvo sebičnosti, uništavanja, nasilja, pljačke i bluda. Znanje, bez kulture srca, ugrožava sebe i sve ljudstvo na zemlji. Ja sam za kulturu-srca.” Ivan Lupis Vukić, Novo doba (28.03.1937.)

piše: Branka Oreb-Jerković
Kada je koncem svibnja 1929.  godine u Split stigao slavni književnik George Bernard Shaw, svjetina se nagurala ispred hotela ‘Central’ na Pjaci, gdje je odsjeo sa suprugom Charlottom, u želji da čuju njegove cinične komentare iz prve ruke.

Shaw je nerado odlazio na putovanja pa je tim prije njegov trodnevni boravak u gradu podno Marjana bio vrhunski doživljaj a svaka izjava iz piščevih usta odlazila je…

više

tekst: Kitana Žižić

Bablje ljeto prije nekoliko godina, ne sjećam se točno kad. Ali dobro se sjećam takve uraganske oluje, koja je veselo društvo okupljeno oko moje Smokvičansko – Australske prije, naprasno  prepolovilo.

Lijepo ljetovalište stanovnika Smokvice na južnoj strani Korčule izraslo je u naselje Brna. Pozvani smo na oproštajnu feštu prije povratka u Australiju.…

više

piše: Kitana Žižić

Mola mog djetinjstva. Mola moje mladosti. Prva plaža Hvara kad se krene prema zapadu. Ne baš plaža, prije mulić za brodić i razbarušene stijene s ponekim zgodnim ulazom u plićak. Neke toliko skliske od morske trave da se trebalo dobro pridržavati pri ulasku u more. Ali moglo se skakati s mulića.

Ja sam skakala samo na noge i/ili skupljena u loptu. Premda rođena u srcu Hvara, nisam se mogla pohvaliti plivačkim vještinama.…

više

tekst: Štefica Vanjek

Ljudi moji ovo globalno zatopljenje čini čuda neviđena, ne samo ljudima da postaju zvijeri, pa je čovjek čovjeku vuk, nego i zvijerima da postaju ljubimci.

Neki dan moj novi susjed i ja razgovaramo u voćnjaku i pogled nam zaokupi neka životinja na pruzi iza voćnjaka. Ja sam konstatirala da je mačka jer tako daleko ovako ćorava ne bi prepoznala ni da je bio vučjak. Zato, susjed, već kad je šmugnula ispod vagona, shvati da nam se to lisica šeće po susjedstvu.…

više