događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Ovo mogu razumjeti samo djeca Baby-boom generacije:
piše: Ozren Romanjek
Na blagajni supermarketa gospođa u srednjim godinama traži plastičnu vrećicu za staviti ono što je kupila.
Blagajnica joj predbaci da plastična vrećica nije ekološki u redu.
-Vaša generacija ne razumije ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila prirodu!
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Istina, u nedjelju, organiziramo Pola ure kulture, promociju knjige Iveka Milčeca, bude tu još po koji sličan korak …predavanje, razgovor, prikazivanje filma …no, ipak se mora priznati kako berlinski Hrvati …pa i oni druge i treće generacije, hrvatski identitet najradije njeguju, prate, slušaju i sami i sudjeluju, kroz ples i pjesmu.
Samo u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin djeluju tri grupacije folklora. A i pjesma se “ori” iz više izvora -tri mješovita zbora odraslih, pa jedan zbor…
piše: Martina Budimir
Danima se po hrvatskim medijima vrti reklama sa sličnim stihom. Shodno tomu tko ju plaća, vrti se bezbroj puta na dan, i, naravno, uđe u uho.
U petak smo išli u špeceraj za doček Nove. S obzirom na činjenicu da Požega nema odgovarajuće shopping carstvo, po tko zna koji put završili smo u Slavonskom Brodu, koji će by the way, kroz koji mjesec dobiti još jedan trgovački centar. Pitate li mene (a nitko me ne pita), potpuno bespotreban. Jedino me veseli dolazak kina,…
tekst i fotografije: Martina Budimir
Svakoga dana hvataju me trenuci depresije. Ne znam je li do zime ili do čega, jednostavno me zaskoče, bez upozorenja i bar na tren uspiju zamračiti sve ono lijepo što čini moj život. Nemam pojma! Ponekad mi se čini da živim u nekom mračnom dobu, u zemlji sjena, u vrtuljku koji se bezglavo vrti u krug bez imalo nade u zaustavljanje. Jesmo li doista zapali u takvo stanje u kojemu nam se čini da izlaza nema. Da, neke male radosti nam se čine dovoljno jakima za ponovno dizanje, za povratak onoj optimističnoj strani svoga bića, a opet …Znam da život ni u drugim, razvijenijim zemljama nije puno bolji, ali nekako je, kad se sve zbroji i oduzme,…
tekst i foto: Alfred Matijašević
Stružec/ Predivan blagdanski ugođaj, zagrlio je mnoštvo vjernika u crkvi sv. Katarine u Strušcu na Božić. Veoma kritičko oko žena, starije populacije, promatralo je s puno zanosa ovogodišnje ukrase božićne jelke i jaslica u mjesnoj crkvi – koja se s ponosom resi, 300-godišnjeg
postojanja. U ovoj godini jubileja i Godini vjere, vrijedne ruke žena u Radionici u Strušcu, okupljene oko Marije Matijašević, izradile su heklane zvjezdice, …
piše: Nikola Bašić
Vis/Ispričavam se poštovanom komentatoru na moj prethodni članak, gospodinu Jakovu Vrankoviću, Foraninu (Hvaraninu), jer pripadam tamo onima preko brda iznad Splita, koje boduli– a to su vam oni pri moru- nazivaju vlajima, nisam naučio viški dijalekt, ali dobro razumim, jer mi i djeca tako doma govore, tj. oni govore materinjim jezikom.
No ugodno mi je bilo pročitati taj komentar. A sad vam na sliku želim pokazati dio viške luke i moderni trajekt, koji nosi ime velikog…
tekst i foto: Nikola Bašić
Vis/Dragi Hrvati u Berlinu, ( i svi vi drugdje širom svijeta, op.u) pogledajte predivni motiv iz Visa! Ova monumentalna zgrada, u sredini, na kojoj je bilo ispisano NARODNI DOM a 1991. je vraćen izvorni naziv HRVATSKI DOM, je središnji kulturni centar, u kojem je i kazalište.
Kamena zgrada prema zapadu je stari hotel “Tamaris”, preuređen početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. U taj hotel sam došao raditi na mjesto šefa računovodstva, kao mladić od 26 godina.…
piše: Dubravka Borić …kao komentar na tekst “Kapitalizacija duha”
Podgora/Otac bi ubrao bor. Montirao bi ga u kut u manji ulazni prostor u kuću. Uz jedan zid je stajala starinska kredenca. Na drugom ogledalo i vješalica za odjeću. Ispod toga neka drvena klupica. Bor bi se najprije poškropio razmućenom i gušćom otopinom ugašenog vapna i vode. Iglice bora bi tada pobijelile.
Mi djeca smo kitili krošnju jabukama, orasima i bajamama koje smo umotavali u sjajnu foliju.
Dosta toga bi omotali u raznobojne i sjajne papiriće od bombona,…
piše: Nikola Šimić Tonin
Tolike godine gledam ovu uvalu, poslije razvojačenja još i više. Kamena gromada izronila iz mora, naslonila se na obalu ravnu kao ploča, kojoj se kao nekome kupaču ne da iz vode i cijedi se tek podignuta rukama kamenim, snagom mišica iznad, a voda s nje, zapljus morskoga vala, otječe kroz uske kanale, izmiče zmijskim gmizanjem, migolji između šaša i trstike, voden-cvjetova lopoča do zvir-vode pojavnice, zvire vode iz kamena, miješajući se morska i slatka u boćatu.…
Piše Martina Budimir
Kutjevo/ Uistinu jesam! Koliko se god to nekima, zapravo većini, činilo čudnim, Josip i ja smatramo se sretnim ljudima. Reče mi jednom jedna draga osoba: „Pa, kako, nakon svega što ste prošli?!“. Prošli smo što smo prošli, ne volim se baš ni prisjećati, ali možda upravo zato i jesmo sretni. Možda baš zato cijenimo ono što imamo. Upoznaj mrak i znat ćeš cijeniti svjetlo! Tek na početku svoga bračnoga života, u poodmaklim dvadesetima, zapravo na pragu tridesetih, zaredale se bolesti, nesreće, gubici… Pa, ipak, povezaše nas više no ikada, više no išta.…