događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Štefica Vanjek
Lijep i sunčan dan, doduše ujutro prohladan tako da peć već radi punom parom jer nama starcima zima je kada temperatura padne ispod 22 stupnja.
Ipak i po tom vremenu kod liječnika treba biti u točno zakazan termin. Liječnici se trude poštivati termine koliko je to moguće, ali uglavnom je zadovoljavajuće, ne čeka se u punoj čekaonici po 3 sata i duže.…
piše: Joso Špionjak
Postoje stvari koje je vrijedno pribilježiti…
Dogovorio sam se tako s unukom Raphaelom koji je u predškolskoj dobi, da vrijedno vježba slova, crta i uči čitati, a ja ću ga za to nagraditi.
Nakon izvjesnog vremena nazovem telefonom i pitam ga, drži li se našeg dogovora?
Nije odmah odgovorio, ali čujem kako tihim glasom šapuće i pita mamu:
„Was soll ich sagen?“ (Što ću reći?)…
piše: Kitana Žižić
Koliko mi ta ruža ne da mira…..
Zapravo to je nešto skoro najljepše što sam o pravoj ljubavi čula.
Ja sam uvjerena da je prava, a kakvom bi se pokazala da je realizirana, e to baš i ne znam. Ali znam da, iako je na mojim leđima nasjelo više od šest desetljeća, još uvijek me pitanja i teme ljubavi najviše zaokupljuju.…
autorica: Ivanka Jularić (Ćulap)
Tko od nas još nije bio sudionik onog razgovora o velikom dobitku na loto-u?
Tko nije bar jednom razmišljao što bi kad bi..?
Prije dvadeset pet godina, živjela sam s obitelji u Njemačkoj kao izbjeglica. Jedina misao nam je bila uštedjeti i vratiti se, te obnoviti kuću ili kupiti drugu. A još kad bi dobili na loto-u!…
autorica: Ivanka Jularić (Ćulap)
Još kao dijete osjećala se neželjenom. Bila je tamnoputa, sa kao ugalj crnom kovrčavom kosom i tko god bi ušao u njihovu kuću, pitao bi šaleći se:
–Ma čija je ova mrka?
Otac ili majka, ozbiljnog izraza lica bi rekli: -Ma ispala iz ciganske torbe, pa nam bilo žao i uzeli je.
Ona nije shvaćala njihove šale. Osjećala se samo kao netko tko tu ne pripada, pa i kasnije u životu, trudila se dati sve od sebe da bi se nekom dopala, da bi imala svoj kutak pod nebom.…
piše: Kitana Žižić
Prvu lekciju o ljubavi prema kućnim ljubimcima svladala sam u svom bračnom domu na Brdima u Splitu.
Jer nikada prije nisam imala kućnog ljubimca te mi je ta odanost i uzvraćanje njihove ljubavi bilo posve nepoznato.
Susretala sam se s tim u teoriji i znala za mnoge dirljive priče, ali me to nije …
piše: Kitana Žižić
Sredina ljeta. Pakleno vruće. Spremam se za Hvar i Bol, gdje ću provesti veliki dio godišnjeg odmora. Radujem se dok se bliži dan odlaska, jer sam poprilično umorna od posla.
Skoro će podne. Nedjelja je a ja doma. U Splitu sam rijetko odlazila na plažu, jer to jednostavno nije bilo to. Tko se navikne na prozirnu čistoću mora u hvarskim uvalama i na bolske plaže Zlatni rat i Martinica, koje su satkane od oblih, bijelih oblutaka, teško nalazi prihvatljiv surogat.…
Iz naše arhive/ objavljeno 31.07.2017.
Ivan Lupis Vukić, naš je prvi iseljenički novinar
“Postoje dvije kulture na svijetu: kultura knjige i kultura srca. Prva je gradska a druga seoska. Kultura knjige dovela je ljude do najvišeg stupnja znanja. Ali budući u njoj nema uvijek i kulture srca, školovan čovjek je velikim svojim znanjem doveo ljudstvo u savršeni kaos, u carstvo sebičnosti, uništavanja, nasilja, pljačke i bluda. Znanje, bez kulture srca, ugrožava sebe i sve ljudstvo na zemlji. Ja sam za kulturu-srca.” Ivan Lupis Vukić, Novo doba (28.03.1937.)
piše: Branka Oreb-Jerković
Kada je koncem svibnja 1929. godine u Split stigao slavni književnik George Bernard Shaw, svjetina se nagurala ispred hotela ‘Central’ na Pjaci, gdje je odsjeo sa suprugom Charlottom, u želji da čuju njegove cinične komentare iz prve ruke.
Shaw je nerado odlazio na putovanja pa je tim prije njegov trodnevni boravak u gradu podno Marjana bio vrhunski doživljaj a svaka izjava iz piščevih usta odlazila je…
tekst: Kitana Žižić
Bablje ljeto prije nekoliko godina, ne sjećam se točno kad. Ali dobro se sjećam takve uraganske oluje, koja je veselo društvo okupljeno oko moje Smokvičansko – Australske prije, naprasno prepolovilo.
Lijepo ljetovalište stanovnika Smokvice na južnoj strani Korčule izraslo je u naselje Brna. Pozvani smo na oproštajnu feštu prije povratka u Australiju.…
Svakodnevno pričamo, komunicitamo, slušamo, čujemo, ali koliko nas dnevno čita, ili piše?