Vjetar mi puše kroz prolaznost sve do korijenja
i sunce postaje ponizno u zjenicama na obzorju uma.
Naočigled uzmicanju pretvaram se u brezu podložnu
mijenama života.
Die Glocken sind heute sehr früh erwacht,
eine tiefe Sehnsucht erfasst meine Seele.
Die goldene Sonne scheint in voller Pracht,
wie wenn der König Vorstellung befehle.
Sva vrela jezika pretočila si u kudravo krdo riječi –
u poetski čin,
uvažavajući disciplinu gladi, ljubavi i bolesti u čaši života.
Iz tvoga pera nicale su masline, mrvice neba trusile
trudne voćnjake,
cvjetao je i venuo nemir u perunikama,…
Ti volio si narcise
koje su uvijek sadio
ispred prozora naše djece
da opojnim mirisom ih jutrima bûde.
Kad zaželih da ti se približim još više
zavoljeh mimoze koje suncem svog cvata…
Listaju me od izdanka do ocvalosti.
Svatko po uzoru na svoje moralne vrijednosti
tražeći sličnost s grebenom na zlogukoj kiši
koji će postati glatka stijena, nevina i čista
ili razbiti kada se na njega obruše teški, srditi vali.…