Zašto mi je pogled u nebo uvijek neodoljiv?
Divim li se to kreatoru ma tko to bio
Ili mi se čini da na zemlji nije dobar posao napravio?
Pa ipak uz plavo i zeleno je neodoljivo:
Šume, proplanci, njive i livade,
Kao i korovom obrasle ravnice.…
Kao da oduvijek su tu bili,
zeleni, visoki, viti,
urasli čvrstim korjenjem
k’o naše djetinjstvo mirni.
Činilo se, rasli smo s njima i mi
kada smo ih gledali… zelene jablane.…
Filip Crnov, mladi Hrvat iz BiH, učenik IIIe razreda, Srednja škola Uskoplje
Ja sam onaj o kome ste svi čuli, a nitko me ne zna.
Ja sam onaj čije ime piše na kamenu, ali nikome ne znači.
Ja sam onaj od kojega svi bježe.
A sjećam se vremena kada nisu mogli dalje od mene.
Možda ću početi spavati danju,
Možda je to lijek mojim nedaćama,
Možda danju neću sanjati košmar.
Ni majstor horora ne bi smislio bolji.
Možda…
Horore nikada voljela nisam,…
Gnjilo vrijeme leglo na dane,
Usnule trešnje čekaju da sunce grane,
Cvjetovi blijedo ružičasti pognuli glave
Dok plodovi strpljivo čekaju rađanja vrijeme.
Dva stabla trešnje ispred naše zgrade.…
Kad se jutro iskrca iz lošeg sna
Čitav dan mi je nekako hladno,
Sve oko mene neprijateljski strano,
U oku dana ne vidim zraku sunca,
Samo zalutali trag nekadašnjeg sjaja.
U takva jutra ne volimo se Jutro i ja.…
Kada se opet s jeseni rane,
