Za srce i dušu

Robert Tomšić
Zagrlit ću onaj moj hrast u dubokoj šumi.
Taj je div ostao isti kao kad sam bio dijete.
Tada sam vjerovao kako noću hoda, sluša, sve pamti
i da se zorom vraća na svoje mjesto samo zbog mene.
Puno toga me naučio, ono o čemu ljudi nisu govorili,
možda iz neznanja, srama ili opasnog straha i zaborava?
Naslonjen na toplu, „hrastovu“  koru razmišljao sam
i tako leđima upijao dobronamjerne, „životne“ savjete
koji su me često vodili u duboku tugu i iskreno kajanje.…

više

Nela Stipančić Radonić
čekat ću te uvijek kraj nekog mjesta
gdje šumi rijeka u blizini
bez obzira na godišnje doba>
voda će ondje uvijek teći
kao i moje riječi
koje ti nisam nikad stigla reći

čekat ću te uvijek kraj nekog mjesta
gdje šumi rijeka u blizini…

više

Igor Petrić
Večeras ću ti
Ukrasti snove
I pokloniti ih
Prvome tko naiđe
Na kraju male
U grču svinute ulice
Nepoznatog grada
Izmišljene zemlje
S druge strane svemira…

više

Joso Nekić
Sve je ostalo isto.
Gotovo sve na svome mjestu,
samo malo niže
i samo u pepelu i dimu.

U vrtu perunike
bijele, beskrajno nježne
kao anđeli
iza bludnika…

više

Igor Petrić
Prije sna
Moram napraviti
Još tisuće kilometara
Do uspavanih polja
Crvenih makova
Na kojima će vječnost,
Nježna na dodir,
Ispisivati posljednje stranice…

više

Igor Petrić
Dalje, dalje no što možete i zamisliti
leži mali, sasvim mali komadić zemlje
na kojem, nekad davno, imala je dom.
Više ga se i ne sjeća najbolje,
ali tamo je,
tamo gore negdje iza sazviježđa Oriona,
skriven duboko u tami Svemira,
i kao da u tišini nemira spava godinama.…

više

Igor Petrić
Savršenstvo,
uronjeno u laž
perfidno glumljenog odnosa,
sve više nanosi bol
i tjera suze
koje sve teže i teže podnosim,
njihovu težinu
i odvratan okus u ustima
koja više ne prepoznajem,…

više

Joso Špionjak
Verzeih mir bitte treuer Freund,
Ich fange an mit einer Klage,
Mit edlem Ziele allerdings,
Suchend die Antwort auf große Frage.

Die Redewendung ist in aller Munde –
Wann wird es besser, verdammt nochmal.
Der Schmerz dreht siegreich seine Runde,
Statt feinen Träumen nur noch die Qual.…

više

Snježana Akrap-Sušac
Jutro se uvlači u moju sobu.
Svojom vedrinom miluje mi lice vlažno od suza.
„Ustani!- kaže. Udahni svjetlost. Slušaj savršenstvo jutarnje tišine“
Bosonoga dotrčah do prozora!
Priroda se pospano proteže i cvrkutom oglašava dan.
Osuši moje suze jutarnji povjetarac.
Osmijeh izmami poljubac sunčeve zrake.
I miris mora ispuni moje nosnice, a jedna ruža miluje mi ruku.…

više

Joso Špionjak

Ah, proljeće milo, što mi to učini,
bez riječi ostah, a pjesmu bih sklado,
opijen mirisom stojim u tišini –
slušam kako kuca tvoje srce mlado.

Pupoljak nježni o tebi svjedoči
i grmlje odjenu haljinu bijelu,
vidjeh srnu kako preko puta skoči,
kao da si lukom odapeo strijelu.…

više