tekst: Sonja Breljak
foto: Branko Breljak
Berlin/ Bila je to lijepa večer u Hrvatskoj kulturno-umjetničkoj i sportskoj zajednici Berlin. Svečano je obilježena i proslavljena 35. obljetnica osnutka, postojanja i rada ovog udruženja, jedne od najstarijih i najvećih zajednica u Europi. Svečanost je održana pod pokroviteljstvom Veleposlanstva RH u Njemačkoj i uz nazočnost veleposlanika dr Gordana Grlić Radmana, prve tajnice Elizabete Mađarević i bojnika Olivera Rossmanitha, pomoćnika vojnog izaslanika u Veleposlanstvu RH u Njemačkoj.…
FOTOGRAFIJE
PLAVA SAVA NEZABORAVA
Iz naše arhive/ 07. lipanj 2009.
U spomen: autor teksta i fotografije, pokojni Emil Cipar, rođen je na današnji dan.
U Brodu se priprema nevrijeme. Sve je tmurno i kiša samo što nije počela. Dođoh na Savu. Žurim …jer moglo bi me uhvatiti, a nemam kišobran. Pogledah na Bosnu i vidjeh jednu prekrasnu sliku u plavom. Nemaš na mobitelu šta podešavati. Uperiš i slikaš. Kako ispadne da ispadne. Lijepa je slika, ispunjava me toplinom, mada plava spada u hladne boje. Ali sve bi bilo ljepše, pomislih, da si taj ugođaj podijelio s nekim… I eto, dijelim. Sliku u plavom šaljem za Berlin. U svijet.…
NOSI MI SE PLAVI CVIJET
2. travnja se u svijetu obilježava Svjetski dan autizma
piše: Slavica Jurčić
Roditelji djece koja su autisti prolaze kroz puno izazova.
Najveći su neshvaćanje okoline koja osuđuje roditelje jer misle da su popustljivi i da pogrešno odgajaju svoje dijete.
Nekada i roditelji griješe kada pokušavaju promijeniti dijete i traže alternativna rješenja.
Dijete s autizmom treba rutinu i svaka promjena može utjecati na njegovo ponašanje.…
NA PITANJE ODGOVORITI PITANJEM
Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza… Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP
Moj Junak je punoljetan. On bi sada trebao biti odgovoran za svoje postupke.
Svjesna sam ja da se on mora osamostaliti, zato i želim da upiše fakultet. Smatram da će nastavkom školovanja njegov život biti bogatiji.
VINOGORJE SPAVA
BOLJE VRABAC U RUCI …
tekst i foto: Alfred Matijašević
Stružec/Zbilo se to prošloga proljeća. Ovaj vrapčić u ruci, malo je preuranio u isprobavanju svojih letačkih sposobnosti. Izdala ga snaga pri dolijetanju na drvo, udaljeno nekih 5-6 metara od gnijezda. Pa sletje u travu. Mačke su najveći profiteri ovakovih izleta i obično vrebaju tu negdje u blizini. Ovaj vrapčić je, srećom, pao u dobre ruke, koje ga staviše na drvo, vratiše u gnijezdo, uz bučan protest roditelja, koji je začas utihnuo.
ODMORI SE, ZASLUŽIO SI
In memoriam: Ivo Gregurević (1952. – 2019.)
tekst: Vanja Škrobica
Hrvatski glumac Ivo Gregurević rodio se u skromnoj obitelji u Donjoj Mahali kraj Orašja u BiH. Već je u djetinjstvu otkrio svijet glume i obožavao je kaubojske filmove pa je sa svojim vršnjacima i mještanima „postavljao“ predstave.
Po završetku srednje škole upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a prvu značajniju ulogu, provincijalca zaposlenog u Njemačkoj, imao je 1977. u filmu „Ne naginji se van“ B. Žižića. Iste godine igrao je i u Vrdoljakovoj „Mećavi“.…
HAIKU
piše: Sandra Marelja Muić
Ode nam i Ivo, naglo i neočekivano, prekratko u ovozemaljskom životu. Prekratko poput onog haikua o kojem je raspravljao u ekranizaciji Tomićevog romana.
Zapljusnu nas ta vijest zajedno sa ovim valom hladnoće, nikako da se čovjek ugrije nakon toga.
Nema kuta Hrvatske u kojem se ljetos nije žalilo za Oliverom, a sigurno danas nema mjesta gdje ljudi za Ivom Gregurevićem ne žale.…
SRETOH ISUSA
Iz naše arhive/ objavljeno 04.02.2014.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Nisam baš kod nas u Bosni vidjela previše …kako to u Slavoniji kažu …krajputaša. Kolega Cipar upravo obilazi slavonska sela, bilježi fotografijom neponovljivo, trenutak u vremenu. Isus kraj puta. Da putnik namjernik il slavonski seljak umorni zastane i molitvom olakša svoj bremeniti dan.…
OTVORENO NEBO
Iz naše arhive/ objavljeno 14.04.2013
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
U smiraj dana, uz rijeku …opet stazom istom a uvijek drukčijom… igra boja, svjetla i tame…
A meni tko zna zašto padaju na pamet baš ovi redovi Cesarićevih stihova: –Tko zna, ah, nitko ništa ne zna, krhko je znanje, možda je pao trak istine u me a možda su sanje...
I nebo se preda mnom otvorilo, u želji doseći, dati odgovora…