VJEČNO GLADAN

Iz naše arhive. Objavljeno 28. veljače 2012.

piše: Emil Cipar
Zima 1957. nagovještavala je nekako kraj našim mukama. Otac je povremeno radio u školi, ponekad su ga zvali u mjesni ured nešto popraviti, ponekad u Zadrugu… Nisu to bili veliki poslovi, ali neki dinar je pao, pa se je mogla kupiti mast, brašno, petrolej…

Osim toga bilo je dosta posla i u selu, ali ljudi nisu imali novaca, pa su plaćali u naturalijama …jaja, brašno, slanina, čvarci…

Moj otac je polako prestajao biti „onaj Bosanac“ i postajao je…

više

Iz naše arhive. Objavljeno 26. veljače 2013.

Piše: Emil Cipar:
Moji prvi dani u Slavoniji polako su prolazili. Nisam mogao shvatiti to što se oko mene događa i zašto mi nemamo ono što drugi imaju. Sestra Emilija se rodila i mama je prve pelene napravila od očeve stare košulje. Čista ekologija nastala iz čiste nužde.

Škola je postala za mene horor. Imao sam osjećaj kako svi svoje osobne frustove istresaju samo na meni, kao da sam ja kriv što smo siromašni, što smo Bosanci i što moram nositi kožne hlače, dio folklorne nošnje Nijemaca iz Sudeta, zbog kojih su mi se svi…

više

Iz naše arhive: objavljeno 14. ožujka 2013.

Emil Cipar
Moj veliki problem bila je moja znatiželja. Ako mi nešto nije bilo jasno pitao sam ne razmišljajući o posljedicama.

U šestom razredu osnovne učili smo društveno uređenje SFRJ. Bila je to socijalistička, federativna republika, koja ima demokratsko uređenje.

Tako je nastavnica rekla i to smo trebali zapamtiti jer je to vrlo važno.…

više

Piše: Emil Cipar

Kopam po sjećanjima događaje iz sredine 60-tih. Ja sam u dobi koju danas zovu pubertet, kažu i da je to vrlo važna faza u razvoju čovjeka. Može biti tako, ali ja tu fazu nisam svjesno doživio …o pubertetu se u mojoj mladosti nije javno pričalo.

Išao sam u tehničku školu „Josip Godlar“ u Slavonskom Brodu …strojarski smjer. Bila je to tada perspektivna škola, industrija je vapila za školovanim kadrovima.…

više

piše: Emil Cipar
Kad sam počeo pisati ovu mini-seriju po prvi puta nisam imao dvojbe oko njenog naziva. VJEČNO GLADAN najbolje karakterizira moju osobu.

O kakvoj se gladi radi biološkoj ili duhovnoj?

I jedna i druga prate me cijeloga života. Možda je izraz gladan malo strog, jer ipak nisam umro od gladi, ali rijetko sam upoznao osjećaj sitosti. Nije to neki psihosomatski poremećaj nego sasvim…

više

Emil Cipar
-Znaš on ti je sada u „toj fazi“ …znala je često reći moja žena kako bi opravdala ili umanjila značaj neke gluposti koju su počinili naši sinovi. A „tih faza“ bilo je bezbroj. Imamo dva sina, starosna razlika je sedam godina i koliko se sjećam …vječno je jedan od njih bio u „nekoj fazi“ i ja sam vječno morao imati razumijevanja za njihove postupke.

Ja nisam imao nikakvih „faza“ u mome razvoju. Imao sam ih možda, ali one su bile samo moj problem i nisam smio…

više

Emil Cipar
Negdje početkom 60-tih počeo se svugdje u Jugoslaviji podizati opći standard, pa taj razvoj nije mogao obići ni Bartolovce. Elektrifikacija sela je bila u punom jeku. Za globalnu infrastrukturu se pobrinula država …centrale, dalekovodi i to, a za provođenje mreže po selu morala se pobrinuti mjesna zajednica.…

više

Emil Cipar
Slike iz djetinjstva postaju sve bljeđe i bljeđe. O događajima od tada možeš pričati samo sa svojim vršnjacima, ostali te gledaju sa nepovjerenjem i misle kako im pričaš bajke ako im pričaš o tadašnjim vremenima.

Radilo se puno tada, jer se puno radilo ručno. Od ranog proljeća do kasne jeseni uvijek je bilo nekoga posla i ljudi su se udruživali i međusobno pomagali.…

više