Antonio Gavran
Te noćne ptice što neprestano grakću
kad god prođem parkovima
u ono gluho doba noći,
kao da žele osluhnuti uhu ljudskome
svu patnju sumraka,
kao da pozivaju na obraćenje…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive…objavljeno 25.08.2013.
piše: Antonio Gavran …iz zbirke “Ponesen visinama”
Čovjek je čovjeku vuk. Zla ćud uništila je naše duše i stvorila od nas monstrume koji žele pokvariti snove svakome tko se izdigao iznad ovih jednostavnih pogleda i uspio učiniti nešto vrijedno, za sebe ili okolinu, ovoga trenutka to je nebitno.
Postali smo jednostavno takvi da nas sreća drugih rastužuje, a nesrećom se prekomjerno naslađujemo. Razna spletkarenja, nož u leđa onih najvjernijih, problem je koji čovjeka jednostavno izjeda duboko u njegovoj nutrini.…
Antonio Gavran …iz zbirke “Ponesen visinama”
30. studeni 2010. u 16:04/ Hladne su noći i maglovita jutra u srcima naših ljudi. Neprestano se u ovim izmišljenim krugovima prijatelja i poznanika traži osoba koja zbilja zaslužuje nazivati se našim prijateljem i biti dio našeg društvenog i privatnog života.
Ovo je priča o onima koji imaju sve, a nemaju ništa. Silno bogatstvo, lažno predstavljeni ljudi i samoća skrivena u grudima što žele puknuti od boli, slika su i prilika današnjega čovjeka.…
Antonio Gavran …iz zbirke “Ponesen visinama”
Zasigurno se dogodilo da su vaše misli ponekad ostale zarobljene u prošlosti. Zatočene na prepreci koja je zaustavila vaš hod na nekoliko trenutaka, sati ili godina, da jednostavno niste imali pravo rješenje kako krenuti dalje, podići ruku i pokazati prstom put u nove pobjede.
Bez smislenog rješenja nije moguće iznova stvarati, jer mrlje na našim slikama koje crtamo hodajući kroz život i dalje su vidljive … ( 9. prosinac 2010. u 23:53)…
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Antonio Gavran
Milijun zvijezda na nebu i tisuće svjetlosnih zraka,
nerijetko bez svijetlosti ostajemo u tamnim noćima vremena,
u lutanju tako putujući i gazeći neznanim koracima naprijed
u prošlost svoju nikad više ne možemo poći.
I slike što na zidu naših domova stoje,
u čijim se okvirima nalaze trenutci davno izgubljena vremena
odaju snagu i žalosnu misao da vrijeme uzima svoje
i brže nego što bi mi, ljudi ovog svijeta željeli i htjeli.…
Emil Cipar
Zovem se Antonio Gavran. Rođen sam u Slavonskom Brodu, ratne 1990. u vrijeme dok su nad našim nebom pisane stranice novije povijesti. Živim u Donjim Andrijevcima, nedaleko od Slavonskog Broda. Završio sam tehničku školu, studiram na ekonomskom fakultetu u Osijeku, zaposlen sam, pjevam u klapi i još mnogo različitih zanimljivosti kojima ispunjavam dane svojega života. No najveća ljubav mi je ljubav prema pisanoj riječi…
Kad u našu virtualnu redakciju stigne mail sa ovakvim početkom upale se mnogi senzori i srca počnu jače udarati.