događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ U subotu ujutro stiže mi poruka: “Spremamo se i uskoro krećemo kući!” Piše mi moja prijateljica koja je boravila u Stupničkim Dvorima s obitelji.
Želim im svima sretan povratak kući, ostanak u svojem gradu, djeci da nastave školovanje, da ponovno vide svoje prijatelje!…!
Obitelj je otputovala u Petrinju i poslikala štetu na kući. Kuća je sigurna ali do kada?…
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Uoči nove godine zovem moju dosadašnju prijateljicu sa Fb-a. Ona je majka dječaka koji ima Aspergerov sindrom a majka je i još dvoje djece. Na staru godinu zovem da čujem imaju li vode, hrane, kako su djeca?
Sve me u njenom glasu opominje da je u stresu. Dok razgovaramo ona uključuje svojeg supruga u razgovor, pričamo o šteti na kući, pričamo o sigurnosti. Pitam ih imaju li gdje otići bar da se malo šire, da se duša i tijelo odmori od potresa i stresa koji je doživjela cijela Petrinja, Sisak i Glina.…
tekst: Slavica Juračić
Drugi dan nakon razornog potresa u Petrinji, Sisku, Glini, Baniji i širem zagrebačkom području moje emocije se ne smiruju.
Jučer sam zvala moje drage prijateljice Slavicu, Katu i Natašu. Nakon razgovora s njima koje su jače doživjele i preživjele razoran potres, u mojoj glavi odzvanja: “Sve će biti uredu!”…
Volim Balkan i jug Europe
piše: Alida Bremer
Sestra mog djeda po majci rodom iz Hrvatske se poslije Drugog svjetskog rata udala za Albanca i s njim osnovala divnu, jako solidarnu obitelj. Danas njihova djeca žive raštrkana po cijelom svijetu, jedan mi rođak živi u Kanadi i također ima prekrasnu obitelj u kojoj se svi međusobno odnose s puno ljubavi, poštovanja i topline.
Prije točno godinu dana se starija od njegove dvije kćeri, prava ljepotica i ujedno kanadska poslovna žena, udala za albanskog glazbenika.…
U spomen jednom hrvatskom branitelju
piše: Marko Jareb
Jutros pođoh u trgovinu kupiti kruh. Nemam običaj čitati osmrtnice pred istom. No, jutros mi pogled krene sam i vidjeh poznato lice. Je li to moguće? Ode čovjek kojeg znam još iz osnovne škole. I to hrvatski branitelj. Mlad, tek s pedeset i kojom godinom.
Odlaze hrvatski branitelji jedan po jedan, tiho i dostojanstveno. A nisu se libili stati pred tenkove i čelične ptice, takoreći goloruki. I što su sve proživjeli i prebacili preko svojih leđa. Treba im odati istinsku počast i zahvalu.…
napisao: Siniša Glavašević
Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve.
Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi, sve je to izmaglica pravog života.…
Gloria!