Roko Dobra

Roko Dobra

Dok Te skidaše i s Golgotom plačem.
Večernje neke izdužene sjene
unašaše strah i u moje zjene.
Ljubav spram Tebi, da ne vrati klâče,

budnim me čini, a nebo se sleglo;
krvavo krdo pobježe bez traga,
umjesto Tebe, vukuć svoga vraga.
(Samo da Planet ne bude im leglo!)…

više

Roko Dobra

Pjesniku i rođaku mi Ivanu Dobri Žirjaninu
u povodu prijema u članstvo DHK

Nahrani gladne i napoji žedne
u dolini suza! To Spasitelj zbori.
Žudnje su ti vedre, žudnje su ti čedne,
mada se jal mršti što se tad izbori…

više

Roko Dobra
Zvjezdani znaci vode me početku
prsnute iskre zapamćene vatre,
nad kojom čûla još i danas snatre
oblik mi lika u bivšem začetku.

Zvjezdani znaci vode me bdijenju
na visovima duboko u meni,
gdje sam sa sobom ja u svakoj smjeni,
predan Tvom krêdu, ali i svom zrenju.…

više

Roko Dobra

            Heleni Peričić
Hortenzije su tvoja ljepša strana,
Evina kćeri, svakog trena svijeta;
luna srp dok je il’ srebrna grana,
ehom se duša ushićena cvijeta

naselit stigne u tvoje dubine,
izvori gdje su bistrih ponornica;
pjesme svjetlosti na licu sudbine
eno se i sad górde ko Zornica.…

više

Roko Dobra

                Tomislavu Marijanu Bilosniću
Kad kažem pjesnik, ja ti, prije svega,
mislim na jutro, sa strahom u duši,
hoće li satrt tmušu što me guši
u grlu ptice – dar mi Svevišnjega.

Kad kažem pjesnik, ja ti, prije svega,
drhtim u podne dokle crv list buši
da se kap rose na njem ne osuši
s odbljeskom sunca – dar mi Svevišnjega.…

više

Roko Dobra
Hod tvoj, gordošću osokoljen, traje
u skrovitomu pretincu u meni:
brzo si rasla sred otočke graje,
pa si susjedu još u uspomeni

Suputnici smo na istomu brodu
a crta vremenska luku nam nudi.
Čudna nas bliskost, ko da smo u rodu,
spram zvijezda penje, mada smo tek ljudi…

više

Roko Dobra

Grahamu McMasteru
Grane tvojih ruku sretne ptice njišu,
Ružičnjak još sniva tvoju lijepu ružu,
A nad brijegom dragim zvijezde čežnje pišu.
Haiku moj cvjeta KAD TE GLEDAM, MUŽU.

Alem je što svjetlom našoj strani lune,
Magle razgrćući, osvjetljava tjeme;
Mrmor zemlje slutim, krotak i bez bune,
Cijelim žićem DOK PROLJETNO SIJEŠ SJEME.…

više

Roko Dobra                 

            …Božici Jelušić 
Il’ za škura, il’ za vedra;
venule il’ ne rožice,
tradicijo, puna njedra
su te, eno, u Božice!

Cv’jet tek nikli vlagom raste,
Sunce kamen stari zláti;
tradicijo, grliš laste
kad Božica k tebi svrati!…

više

Primismo pismo iz Zadra od nešeg dragog i cijenjenog suradnika u rubrici Poezija, Roka Dobre. Roko nam javlja tužnu vijest o smrti prijatelja i šalje Njemu posvećene stihove:

-Evo Vam šaljem sonet ispod čekića. Napisao sam ga netom mi je starija kći Zrinka javila da je umro Marko Vasilj. Ona je prof. književnosti u ovdašnjoj Ekonomskoj školi i sve dozna prvo od mene koji sam se knjigama i ovim svojim starosnim nevoljama udaljio i od ljudi, i od svekolikih zbivanja u ovom lijepom nam gradu.…

više

Roko Dobra
sada je nazirem pod bijelim šeširom
gordu iznad górā s licem lijepe zbilje
ruke joj pružam žudeći obilje
svega što je ona poradi čeg širom

otvaram srce sred trnja u dolini
kad se u oblake svilene oblači
il’ kad se do gola polagano svlači
da bi u svoj svojoj bljesnula oblini…

više