Jadranka Ivanović-Bolog
Zamišljam ga kao sobu
i u njoj od tila zavjese
i ja lakša od njih
lakša od sebe.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Jadranka Ivanović-Bolog
Rođen je u neredu, nered ga je činio i bez njega nije mogao. Sve je uvijek bilo na nekom mjestu gdje ne pripada. Nered u kući je genijalna stvar?
Oni rasli u neredu, pa zato i sami neuredni uvijek imaju nešto novo da kažu, vječno su u potrazi za stvarima koje su negdje ostavili i to sasvim sigurno baš tu i nigdje drugo. Ipak ne nalaze te stvari onog momenta kada ih trebaju nego sasvim slučajno kada više i ne razmišljaju o toj uzaludnoj potrazi koja ih je strašno iznervirala…
tekst: Jadranka Ivanović-Bolog
Ustao se iz svog tijela, ono je bilo već dosadno, ostarjelo i neosjetljivo je postalo. Zapalio je joint ovako bestjelesan, udahnuo duboko kao da i sad ima pluća i shvatio, disati i ne treba, treba se samo sjećati i emocije su tu i bez kakvih droga. Ipak disao je iz navike, i dalje.
Pomislio je:
– Još sam zapravo živ i mogu se ispričati za sve što sam učinio, bilo je sve bez razmišljanja, brzopleto, iz osvete. Da, iz osvete i to je ono najgore. Svakako će potražiti sve svoje preživjele žrtve, možda mu i oproste, vrijedi pokušati. Nema smisla ovako snatriti po mjesečini, mislio je. …
piše: Jadranka Ivanović-Bolog
Danas sam vidjela tek umrlog čovjeka, tijelo je bilo još toplo, oči poluotvorene, a usta su još nešto htjela reći, ono nešto i nekome. Razmišljala sam koja je to njegova zadnja riječ mogla biti ili koja misao, sve je lebdjelo u toj sobi baš kao da će se svakog trenutka sve samo kazati.
Njegova zadnja želja je bila da ga spale, da ostane samo pepeo od njega i da jedan dio tog pepela kriomice raspu po poljima tamo negdje u proljeće, nikako u zimu, nju nije volio.…
tekst: Jadranka Ivanović-Bolog
Slučajno se zaglavih u jednom odlomku iz prošlosti, skroz nenamjerno.
Vrijeme je postalo prostor u kome je ono stalo i bilo mu po mjeri. Dopunjavali su jedno drugo kao dobro uigran bračni par. Nisu žudili za osvetom, traženjem crnog i bijelog, bili su kompatibilni ili jedostavno, umjetničko djelo u svim svojim facetama.
Htjela sam tamo i ostati još barem na kratko, uživati u besciljnosti …
Jadranka Ivanović-Bolog
Došlo je vrijeme kad istina nije interesantna, sve istine kao i svi različiti načini umiranja su već viđeni, ispričani ili doživljeni. Svijetu treba nešto novo, svijet treba zavesti i pustiti ga da sanja.
Ne kaže se samo tako da pravi život nije ono što živimo već ono što sanjamo. I kad nas netko nešto važno pita ne odgovarajmo odmah, taj netko može sačekati i do sutra, ako mu je stalo. Neka sačeka da odsanjamo još jednu noć, još jedan dan, jedno kasno dopodne ili možda cijelu godinu, dvije……
tekst: Jadranka Ivanović-Bolog
Kad već o smrti pričaš, a iznutra si već umro, kaži mi kako je na drugom svijetu. Da li su iz tvog ugla gledano ljudi postali minijature, mravinjak vojske koja nekog slijepo sluša ili su neki postali divovima većima i od samog Boga ?
I jedno i drugo je tako – kažeš – ne pitaj što već znaš, sačekaj i sama svoj kraj, jer možda ćeš ti sve drugačije doživjeti. Ono što ja još vidim je more, beskrajno more svuda oko nas i zato želim na njega poći, bliži mi se kraj.…