Ivica Smolec

Ivica Smolec
Kad sam se vrnul doma iz sveta,
prešel sam peške kroz celi grad.
Deždi su tukli fasade i ljude,
vetar je fučkal i zavijal ko gad.

Ambrelu mi je strgnul z ruke,
odnesel ju je po Šubićevoj na jug.
Ak se moj Zagreb kaj srdi na me,
makar z ambrelom bum platil dug.…

više

Ivica Smolec
U ove mrtve sate, dok pravednici sniju raj,
komet se diže iz vode ne ogrebavši joj sjaj.
Šuma je crna od lišća, topla od perja, dlake,
prigušen čuje se jauk iz more neke svrake.

Iznad stabala i vode mjesec se smiješi, šuti,
kistom njegovim bojani srebre se šumski puti.
Na prsa žilava bukvu stisnuo grbavi grab,
lišćem njegovim šapće joj povjetarac tih i slab.…

više

Ivica Smolec
Ne plači mi, zlato, samo munja sijeva,
ma, začas će proći i taj pljusak kiše.
Slatko mi snivaj dok ti mama pjeva
i ničeg se ne boj, ne dršći mi više!

A kad se probudiš, sunce će se smijat’,
pred skloništem pjesmu započet će ptice
i novo će gnijezdo, tu, na brezi, svijat’.
Daj da mama vidi nasmiješeno lice!…

više

Ivica Smolec
Ne spavaj dok te ljubim jer ujutro idem
među metke i mine, i krv će mi vrela
vrištati neke sasvim drugačije krike
a smrt će sjenka biti griješnog mi tijela.

Ne spavaj dok te ljubim jer slutim da noćas
zadnji put ću liznut’ ti suzu s trepavice.
Uzvrati mi ljubav još samo ove noći
jer sutra idem tamo otkud bježe ptice.…

više

Ivica Smolec
Kako sam te volio!
Nakon svih ovih godina
zadrhtim kad čujem tvoje ime,
trgnem se i shvatim tada –
to nisi ti.
Neka druga žena kiti se tvojim imenom,
a za mene,
ti si jedina koja se smiješ tako zvati.…

više

Ivica Smolec
Prela je i svijala tijelo uz moje noge,
nježnim je gestama pokazivala da me ljubi.
Čuvao sam ju žešće nego svoj život,
mnoge su krvoloke otjerali moji zubi.

Davao sam joj sve što sam imao,
ponekad sam za nju krenuo i krasti.
U krilo sam joj stavljao svoje snove
i poneki biser, između suza…

više

Ivica Smolec
Bili smo rupica i gumb,
zakopčavali se dnevno.
Najčešće dugo i nježno,
ponekad – strasno i gnjevno.

Kopčat’ se po ovoj vrućini?!
Snebivali su se ljudi.
Nismo se obazirali na njih
jer ljude svašta čudi.…

više

(Posvećeno onima koji se vole a ne mogu živjeti zajedno jer su različitih rasa, nacionalnosti, vjera ili društvenih statusa.)

 Ivica Smolec
dva zelena pupa u proljetnom jutru
jedan na brezi drugi na hrastu
uče se živjeti šire se suncu
dva pupoljka nježna u susjedstvu rastu

dva zelena lista gledaju se s čežnjom
između njih ponor svemir među njima
svi listovi šušte samo oni šute
a prolazi ljeto a bliži se zima…

više

Naš novi suradnik je Ivica Smolec, pjesnik i pisac kratkih priča iz Velike Gorice.

Kako naslov i kaže, već prva slova našeg sugovornika, zamirisaše na dugu suradnju. Pa kako? Otkud to znaš već unaprijed? -pitat ćete se. Pa eto, muka (na)mirisati kad (se) ima šta.

Kao bogata i gusta krošnja jorgovana poetski su plodovi našeg budućeg suradnika. Nevažno …bijeli, modri, gusti, rjeđi …važan je miris koji ostavlja trag. A traga tu ima, još i kako!…

više