Stipo Lučić

Stipo Lučić
Jesen već lišće bojama šara,
u smiraj zovu sutoni blagi,
prohladne noći na zimu povlače,
svježina jutra puzi dolinom.

A moja jesen pupa proljećem,
boje plodova jasminom mirišu,
laste se jugu vratiti ne žele,
cvrkut srca osluškuju.…

više

Stipo Lučić
Zaludu, stihove nježne nižem,
u svakom slovu te vidim,
osmijeh u stihu crtam,
bojama te u riječi unosim.

Kad ti, sumnjaš u boje moje,
u toplinu pjesnikovih riječi,
u nježnosti što stihovi dišu,
u  svjetlost što šaljem ti.…

više

Stipo Lučić
Ne, nemoj me voljeti tako,
ne toliko duboko, rane mi stvaraš,
ni toliko jako, gušiš me,
ni prestrasno, ljubav zamagljuješ,
niti previše detaljno, u detaljima se gubimo,
u sitnicama ne, raspršuju ljubav,
ni sumnjičavo, sumnja ubija ljubav,
nemoj istraživački, ljubav je tajnovita,…

više

Stipo Lučić 

Znam da voliš, znam,

jer ne bih bio ovo što jesam,

tko zna što bih bio?

Možda uveli cvijet,

il’ trava pokošena?…

više

Stipo Lučić
Oprostite mili, cvjetovi najdraži,
za ljubav što nehoteć previdjeh,
sve nježnosti nemušto propuštene
i poljupce nježne, čuvane, nedarovane.

Oprostite što otac, muškarac sam,
što trka životna spriječi, umori me,
što životne borbe oteše, odvojiše od vas,
što rat krvavi odvodio me,…

više

Stipo Lučić

Bole li boli tebe jedina,
uzdasi jedino tebi znani,
strepnjama tvoje srce je puno,
dal’ tame k tebi se jedina valjaju?…

više

Stipo Lučić
Pahuljica si, znam, krhka, nježna,
na snijegu živiš, na dlanu topiš se, nestaješ,
na lice nježno, blago se spustiš,
toplinom, u kristalnu kap te pretvorim,
već topla, na usne klizniš, razliješ,
vlažni cjelov, ledeno-topli ostavljaš.

Želim te! Takvu, snježnu, nježnu, kristalnu,
želim biti kao ti, pahuljica snježna,…

više

tekst: Stipo Lučić
Kako ove godine ukrasiti božićno drvce, u kojoj boji će to ženske posložiti?

Što kupiti pod bor svakom članu obitelji, ali i djeci kaja budu dolazila kao gosti za Božić, nije se lako odlučiti?

Kako okititi kuću ove godine? Da li stavljati lampice oko prozora i po balkonima, da li ukrasiti prozore nekim svjećicama i onim snježnim sprejem? Lijepi su svjetleći jeleni, kojih ima čak i u…

više

piše: Stipo Lučić
Osman je bio zdrav sredovječni gorštak, seljak kakvih je bilo podosta po okolnim planinskim selima. Dobar, prostodušan, neiskvaren i pristupačan čovjek.

Visok, koščat i čvrst, kakvi su bili ljudi iz njegova kraja. Živio je seljačkim životom na padinama Sebešića u selu Sinokos. Neženja, ali ne svojom krivicom.

Upoznali smo se na jednoj vojnoj vježbi ondašnje Teritorijalne…

više

piše: Stipo Lučić
Te godine Sarajevo je izgledalo kao svjetska metropola, velegrad nad velegradima, i najveći ljudski mravinjak u koji je Ivan dospio. Došao je te sunčane jeseni u prenapučeno Sarajevo iz malog bosanskog gradića upisavši se na fakultet.

Neki rodbinski prijatelj našao mu je sobu u Mis Irbinoj iznad Katedrale. Soba kao soba, s dva kreveta i stolom za učenje, čak i lošija od one kakvu je kod kuće imao. Dobio je uz sobu i cimera, nekog Hercegovca, također isprepadonog velikim gradom. Dobio je i gazdaricu i cijelu njenu obitelj, kao neku novu obitelj.…

više