Kristina Rogić Vjetar me donosi k tebi…
Umiru cvjetovi
Šutim. Jer što bih reći mogla..?
Samu bih sebe spriječila da ti pođem;
Da nisam pobjegla i od sebe…
Ceste mrakom okupane, tišina, pusta polja…
Ako umrem ovdje; pored tebe, noćas
Od mene će ostati samo miris vjetra i kiše……
Kristina Rogić U noći
Nečije tuđe oči
U noći…
Nečije tuđe tijelo>
Ja sam cvijet što raste u polju;
Crveni mak što ga vjetar miluje…
Ja sam divlja žena što udiše kiše…
Kristina Rogić Pričat ću ti jednom…
Ne znam kada; možda u drugom životu…
Ti i ja na istom jastuku….
Ti i ja u istom vremenu….
Da je svijet mjesto prepuno boja,
sada bih hodala uznosito pored tebe;
sad bih bila tvoja….
I naša priča ne bi imala kraja……
Kristina Rogić Ostat će ti zlatna prašina
Na rukama
Od moga tijela
Otići ću; i ja, i ti otići ćeš
Pustit ćeš pticu koja bih ti pjevala
Jutrom da probudi te…
Pustit ćeš onu koja je i travu voljela…
I vlati, i noći……
Kristina Rogić
Skupljam pepeo u rukama svojim
Pepeo ljubavi naše…
Više svojim prstima ne prelazim po prstima tvojim
Nema takvog vremena koje vremena imaše…
Ona noć na mjesečini; tvoje oči od stakla…
Prsti sivi od pepela
Izgorjelo, sagorjelo…
Ona noć…
Kristina Rogić Nosim te na dlanovima
I ne osjećam tvoju težinu
Živiš skriven u vodi
Pojaviš se u vinu
Vrištiš kroz moju tišinu
Šutiš kroz muk
Moj je oteti dio unutrašnjosti
Izgubio put do tebe
Luta čistilištem…
Kristina Rogić Sve noći zvjezdane
Koje provedoh
U rukama tvojim
Sve zime, bijele, ledene
U kojima snjegove toplima činio si…
Uz mene se privile
Poput sjene…
Kad koraknem; kad krenem, i one krenu……
Kristina Rogić
Možda si bio
Samo vjetar što topao puhao je
I duša mi se utoplila od tebe
Možda si bio
Samo izvor kad bijah ožednjela
I žedno sam te se napila
Možda si bio oluja koja me poharala
Jer se nisam skrila…
Vjetar me donosi k tebi…
U noći
Pričat ću ti jednom…
